Koliko je potrebno mrtvih žena?
Život žena u Bosni i Hercegovini izgleda da je jeftiniji od bilo čega. Može li nam neko odgovoriti na pitanje koliko košta život jedne žene u našoj zemlji? Ne može. Neće. Ne želi da se petlja. Nije moja odgovornost. Ovih dana Kiseljak je posebno obavijen tugom i tišinom nakon što su mještane, ali i region, potresla ubistva. Često pomislim kako sve bespotrebno pišem, radim i objavljujem. Ne samo ja već sve moje kolege i koleginice. Danas svako može pisati, komentirati i davati sebi za pravo da iznosi lične stavove (kao da je nekog briga). Onda se na te objave “naslone” oni koji su im bliski sa komentarima
- bravo, uz tebe smo
- izdrži, sve prođe
- neka je, dobila je što je zaslužila i slično.
Koliko je potrebno mrtvih žena da bismo konačno reagovali? Šta još treba da nam se desi da se probudimo i shvatimo da niko od nas nije siguran? Koliko nam još može stati pod kožu? Imamo li trunku empatije?
Početak ove sedmice u našoj zemlji počeo je ubistvom jedne žene i ranjavanjem druge. Muškarac je pucao u suprugu i punicu. Punicu je ubio, a suprugu teško ranio. Nakon što ga je opkolila policija, pokušao je izvršiti samoubistvo, ali bezuspješno. Priveden je. Do kraja dana preminula je ranjena supruga, a i osumnjičeni za ubistvo. Mještani Jehovca, naselja gdje se dogodila tragedija sa smrtnim ishodom, o ovoj porodici govore sve najbolje, a opisuju je kao mirnu i povučenu porodicu bez ikakvih sukoba sa komšijama.
I opet slijedi ista mantra. Osumnjičeni za ubistvo i ranije je bio prijavljivan za nasilje. Doduše, razlika je da to nasilje nije bilo nad suprugom, već nad trećim licem. Oružja kao u akcionim filmovima. Ima li dozvolu? Nema. Ko mu je prodao oružje? Ne zna se. Ako ima dozvolu, ko ju je izdao i na osnovu čega? Kakve provjere se vrše i ko je danas, kada je više od polovine stanovništva pod PTSP-om, sposoban imati oružje blizu sebe?
U Bosni i Hercegovini, nažalost, svaka druga žena preživjela je neki oblik nasilja. Brojne su prijave koje ostaju neprocesuirane, a ko zna koliko nasilnika dnevno vidimo na ulici a da toga nismo ni svjesni. Još jedna kuća ostala je prazna. Ova tragedija ponovo je otvorila pitanje eskalacije porodičnog nasilja i femicida u BiH, kao i oštre reakcije javnosti. Šta još treba da se desi da se donesu hitni reformski koraci svih nadležnih organa? Ponovo se svi oglašavaju nakon učinjenog. Ponovo dobijamo zakasnjela objašnjenja i ponovo svi prebacuju odgovornost s jednih na druge, na treće... nikad kraja.
Femicid u BiH i dalje ostaje ozbiljan društveni problem, koji zahtijeva hitnu reakciju. Ovo se tiče svih nas. Ne smijemo okretati glavu. Probudimo se na dva, pet ili deset dana. Izađemo na ulicu. Protesti, poruke, parole i onda ponovo sve utihne do narednog ubistva. Koja žena je sljedeća?