Kina (opet) prijeti Tajvanu

Kineski predsjednik Xi Jiping u novogodišnjem obraćanju rekao je da nitko ne može zaustaviti ponovno ujedinjenje Kine s Tajvanom, što je, naravno, pozdravljeno u Pekingu, ali je u svijetu označeno kao moguća prijetnja miru u 2025. godini. Više-manje poznato je da Kina nikad nije odustala od pribjegavanja vojnoj sili da vrati kontrolu nad Tajvanom, koji smatra dijelom svog teritorija. Kina je od 2022. do sada oko tog autonomnog otoka organizirala tri serije velikih vojnih vježbi u kojima su sudjelovale njena avijacija i pomorske snage, a pored toga Peking, također, svakodnevno šalje fregate i izviđačke zrakoplove da patroliraju u okolini Tajvana. Odnosi između Pekinga i Tajpeja pogoršani su od 2016. i dolaska na predsjedničku funkciju u Tajvanu Tsai Ing-ven, a zatim i njenog nasljednika Lai Ching-tea, prošle godine. On se obavezao da će se oduprijeti kineskoj aneksiji i pokušajima gaženja tajvanskog suvereniteta. Ubrzo je uslijedio odgovor Pekinga, koji je Laija označio kao separatistu i upozorio da bi provokacije tajvanskog predsjednika mogle dovesti do katastrofe za njegov narod. Međutim, Kina mora biti oprezna kad je riječ o radikalnim potezima, budući da Sjedinjene Američke Države štite Tajvan zbog projiciranja svojih geostrateških interesa u Tihom oceanu.

Odlazeća administracija predsjednika SAD-a Joea Bidena prošle godine odobrila je novi paket vojne pomoći za Tajvan vrijedan 571 milion dolara, a ubrzo je stigla reakcija iz Kine u kojoj su Amerikance upozorili da se ne igraju vatrom s nastavkom pružanja vojne pomoći za otok koji Kina, odnosno vladajuća Komunistička partija, smatra odmetnutim dijelom svog teritorija. S druge strane, SAD po zakonu iz 1979. godine imaju obvezu da naoružavaju Tajvan, pa čak i da ga brane od potencijalne invazije iz Narodne Republike Kine. Novi predsjednik SAD-a Donald Trump u svojoj izbornoj kampanji je izjavio da je Tajvan uzeo 100 posto američke industrije čipova i mora nam platiti za obranu. Bez obzira na upozorenja iz Pekinga, Washington nastavlja odobravati nove pakete pomoći za Tajvan, premda SAD formalno nemaju zvanične odnose s njihovom vladom. Inače, mali broj država ima službene ispostave na Tajvanu, ali su tamo brojna strana zastupništva zbog održavanja ekonomskih odnosa.

Sve su češći i incidenti između Kine i Tajvana, koji u pravilu započinju kada kineski ratni zrakoplovi i brodovi upadaju u zračni prostor ili teritorijalne vode pomenutog otoka. Dakle, argumentacija kako je Kina odustala od agresivnog ponašanja u odnosima s drugim državama ne drži vodu. Čak i da je to točno, okolnosti u međunarodnim odnosima mijenjanju se munjevitom brzinom, pa se tako donedavno mirna država može početi ponašati drastično drugačije, ovisno o novonastalim okolnostima. Ako Kina upotrijebi vojnu silu protiv Tajvana ili izvede napad drugdje na Pacifiku, rezultat bi mogao biti rat sa Sjedinjenim Državama, a to bi nesumnjivo značilo okršaj dva nuklearno naoružana diva koji se bore za hegemoniju ne samo u toj regiji nego i u cijelom svijetu. Mogućnost američko-kineskog rata trenutno se čini malo vjerojatnom, ali to azijsko područje je rovito, budući da se već godinama događaju vrlo žestoki sukobi kineskih i indijskih snaga u pograničnom području Himalaje, kao i ozbiljni incidenti u Južnom kineskom moru u kojima sudjeluju kineski i filipinski brodovi. Inače, Kina polaže pravo na ovo more gotovo u cijelosti usred konkurentskih potraživanja Tajvana, Filipina, Vijetnama, Malezije i Bruneja.

Kineska interkontinentalna balistička raketa DF-41, za koju stručnjaci kažu da može pogoditi bilo koji kutak svijeta, predstavljena je tokom vojne parade u Pekingu povodom Dana državnosti 2019, a prošle godine dva puta je testirano hipersonično oružje. Potencijalno veći problem, prema nekim analitičarima, jeste to što kineska vojska nema suvremeno borbeno iskustvo, jer se davne 1979. posljednji put upustila u oružani sukob i to u Vijetnamu. Bez borbe u stvarnim ratovima, neki tvrde da ta vojska možda ne bi mogla ispuniti svoja očekivanja, ali postoje i oni koji kažu da borbeno iskustvo nije presudno. Ako bi doista došlo do sukoba, vojna snaga kineske vojske vjerojatno bi ovisila isključivo od tehnološkog napretka, a njihova armija, od 2,3 milijuna profesionalnih vojnika, vrhunski je opremljena u sva tri vida - kopnenoj vojsci, borbenom zrakoplovstvu i ratnoj mornarici. Predsjednik Xi, koji snažno podržava razvoj kineske vojske, već je donio neke odluke koje bi trebale ojačati ovu organizaciju, a jedna od njih je i ona po kojoj je vrhovni komandant oružanih snaga upravo predsjednik države, budući da je na čelu centralne vojne komisije, što bi u praksi trebalo još više centralizirati sistem donošenja odluka