Jednačina sa mnogo nepoznatih

Novoizabrani američki predsjednik Donald Trump riješen je da vodi znatno drugačiju politiku SAD-a, koju po drugi put započinje 20. januara 2025. godine. Još dok je trajala kampanja, nagovijestio je da će doći do velikih promjena u trgovinskoj oblasti u Sjedinjenim Državama. Ovo ne treba da čudi ako se zna da je Trump ipak prije svega “trgovac”. Druge važne teme se odnose na rat u Ukrajini, promjene u oblasti carina i, svakako, nezaobilazne su klimatske promjene. Sada se već zna da će u centru pažnje biti ilegalna imigraciona politika, zabrane pobačaja, smjene u birokratskom federalnom aparatu SAD-a... Istina, za vođenje nabrojane politike trebat će mu odobrenje Kongresa, ali znajući novi raspored snaga, čini se da će lakše izlaziti nakraj sa kongresmenima. Ipak, ono što najviše zanima svijet jeste odnos budućeg predsjednika prema ratovima u svijetu u kojima su Amerikanci najčešće “biber po pilavu”. Ako sudimo po izjavama, Trump se predstavlja kao “čovjek mira” koji će završiti sve ratove, a prije svega onaj između Rusije i napadnute Ukrajine.

Kako do okončanja rusko-ukrajinskog rata? Od samog početka Trump je kritizirao podršku američke administracije Ukrajini. Ostala je njegova izjava da će završiti ovaj rat za 24 sata ukoliko bude izabran. Nije pojašnjavao kako bi to izveo, ali je sugerirao da Ukrajina treba prepustiti dio svoje teritorije Rusiji, što je naravno Kijev odbio, jer bi to značilo kapitulaciju zemlje. Uostalom, ovo je ponovio u četvrtak tokom posljednjeg razgovora sa ruskim predsjednikom Putinom. Istina, Trump je govorio kao predsjednički kandidat, što naravno ne mora biti pravac njegove politike kada dobije prerogative izvršne vlasti. No, o tom-potom. Ono što se zna jeste da Amerikanci, iako ne ratuju u Ukrajini, duboko su zaglibljeni u ovaj rat, a kako će se “izvući” iz tog živog blata, što nagovještava Trump, veoma je teško pitanje. Milijarde američkih dolara su ubačene u rusko-ukrajinski sukob na strani Kijeva. “Mala” Ukrajina u poređenju sa Rusijom pružila je žestok otpor imperijalnoj sili iz Moskve.

Ali, Zapad je u zadnje vrijeme počeo da gubi živce jer se kraj rata ni izdaleka još ne nazire, a on mnogo košta. Ovo tim više što su Ukrajinci 6. avgusta ušli u rusku teritoriju u Kurskoj oblasti i zauzeli 350 km2. Novi momenat je što na strani Moskve odnedavno ratuju Sjevernokorjci, tako da rat izlazi iz okvira bipolarnosti, koja je već ugrožena angažiranjem zapadnoevropskog oružja posredstvom NATO-a. Zasada se još ne zna američka perspektiva iako se da naslutiti. Vjerovatni scenarij o kojem se sve više šapuće je da će doći do zamrzavanja sukoba ili nekog neugodnog primirja. Moguće je da Amerikanci u cilju “prevazilaženja sukoba” ponude neutralnost Ukrajine (ko pita male), odnosno zatraže odmak ove zemlje od NATO-a, na čemu insistiraju Rusi. Ali, okončanje rusko-ukrajinskog rata ne bi trebalo eksplicitno da traži američka strana. Prijedlog bi recimo mogao doći od nekog drugog, naprimjer samih Ukrajinaca, koji će cijenim vrlo vjerovatno biti natjerani na ovaj korak od nove administracije. No, tu postoji opasnost da Trumpovu inicijativu Rusi ne pročitaju kao podvijanje repa, slabost koja se ponavlja nakon američkog ekspresnog napuštanja Afganistana u avgustu 2021. (za vrijeme Bidenove demokratske administracije), a to ne treba novom stanaru Bijele kuće.

Ne treba pritom zaboraviti da Rusija ima prednost u ljudstvu i ratnim resursima, posjeduje vojnu industriju. Iako je Rusiju rat iscrpio, ipak je ovaj sukob nije bacio na koljena i ona ga može zadržati još godinama. Uostalom, o tome svjedoči njihova historija, Napoleonova neuspješna invazija ili rat protiv njemačkih nacista, koji je poslije početnog uspjeha Hitlerovih trupa ipak završen porazom Njemačke. Zbog Trumpove pobjede u zapadnoevropskim prijestolnicama se osjeća stanovita nervoza. Netom nakon završetka izbora nemir je ekspresno doveo premijere i predsjednike u Budimpeštu na hitan sastanak u traženju odgovora za ovu jednačinu sa mnogo nepoznatih. No, kako god se završio rat u Ukrajini, Evropa neće imati mira u naredne 4 godine, jer Trump prijeti preispitivanjem “svrhe i misije NATO-a”. Amerika se, po svemu sudeći, vraća na početne pozicije osmišljene u Trumpovom štabu u njegovom prvom mandatu, a Evropa koja je je izdašno pomagala Ukrajinu sada se osjeća izdanom i ostavljenom. Preostaje joj balansiranje, plesanje po tankoj žici i traženje lijeka za teške glavobolje i duge nesanice.