Ilijada o Helezu
Znamo svi na ovim našim nesretnim prostorima, već nekoliko desetljeća, za dvije varijante zajedničkog jezika, kojima su se devedesetih pridružile još dvije. Bosanska i crnogorska, uz onu srpsku i hrvatsku. I sve je to isti jezik, što opet svi znamo, samo se neki iz političkih razloga prave da nije tako i nazivaju to znanošću.
E, između te prvotne dvije varijante jezika, Alana Forda je, npr. nezamislivo čitati u bilo kojoj drugoj varijanti osim u Brixijevoj hrvatskoj, ali je zato srpski prijevod Ilijade daleko moćniji od hrvatskog. A on u uvodu glasi ovako: “Gnev mi, boginjo, pevaj, Ahileja, Peleju sina, zlosrećni, štono Ahejce u hiljade uvali jada.”
E pa sve otkad je Zukan Helez uputio svoju šovinističku tiradu protiv Željane i Maxa, meni iz glave ne izlazi “gnev mi, boginjo, pevaj, Heleza, Peleju sina”.
I baš taj gnjev nas ubi kao prejaka riječ.
Svi znaju da o Željani Zovko ne mislim ništa dobro, uostalom, baš sam i na ovom mjestu, u kolumnama u Oslobođenju, u nekoliko navrata pisao o njoj i jedinstvenom slučaju da ista osoba zanoći kao veleposlanica jedne zemlje u Italiji, a probudi se kao zastupnica u Europskom parlamentu jedne sasvim druge zemlje.
Ali, Željana Zovko je HDZ. I jedan i drugi, ili što bi se reklo na novohrvatskom, i inozemni i tuzemni. A taj HDZ ima ogromnu podršku među Hrvatima u Bosni i Hercegovini i ta stranka lobira na sve strane za vlastitu političku agendu. Koja mi je osobno naopaka, k tome dubinski problematična zbog potpune naslonjenosti na hercegbosanski period sveopćih zločina i pravno definiranog šovinizma u njenim osnivačkim aktima. No, posve je legitimno lobirati za vlastitu političku agendu.
Dodatno, na nekoj ljudskoj razini mogu razumjeti i gnjev i bijes, kako među ljudima koji zastupaju građansku politiku, tako i među bošnjačkim nacionalnim liderima, jer se međunarodna politika prema Bosni i Hercegovini sasvim očito mijenja, upravo nauštrb Bošnjaka i bilo kakve građanske ideje države.
Na koncu, ako je netko bio krajnje isključiv i onda bi znao svašta izvaliti, to sam ja. Ali to je prvo naopako na svakoj razini, drugo je krajnje glupo, treće je primitivno, četvrto je neozbiljno za nekoga tko je na ministarskoj poziciji, i na koncu je potpuno kontraproduktivno za ideje koje se želi zastupati. Uz to što je ovdje i dodatno nasilnički prema ženi.
I pustimo mi sad očekivano priopćenje HNS-a i optužbe za širenje međunacionalne mržnje koje i nisu bez temelja.
Ovdje je prije svega bitan taj naš nesretni SDP. Koji se prvo skoro dvadeset godina natječe u patriotizmu sa SDA, sve više se suštinski obraća samo Bošnjacima, onda bez ijedne riječi ograde ili barem micanja s potpredsjedničke funkcije podržava patetični nacionalizam Benjamine Karić, a na sve to, evo, proizvodi i Heleza kao jednog od lidera partije.
Da se razumijemo, šanse za nekakvu lijevu, građansku, sekularnu, stvarno antifašističku i suštinski integriranu Bosnu i Hercegovinu su svakako nikakve. S kakvim god SDP-om. One su realno bile nikakve i s prijašnjom geopolitičkom konstelacijom, budući da ništa što je nametnuto izvana, bez stvarne masovne podrške iznutra ne može biti održivo. A tek sada je rješenje nametanjem, u novoj geopolitici, nemoguće.
Dakle jedina, ali baš jedina šansa za bilo kakvu Bosnu i Hercegovinu koja ne bi bila samo provizorni okvir za tri nacionalističke državice unutar tog okvira, pri čemu te tri svakako već postoje, imenovali tu treću entitetom ili ne, jeste u tome da upravo i primarno SDP stekne solidniju podršku među Srbima i Hrvatima koji ne žive na većinski bošnjačkim područjima.
Ovo što SDP ne radi ništa u tom smjeru, odnosno radi sve suprotno od toga, nije ništa drugo nego dokidanje te, ionako zanemarive šanse.
Volio bih da me iznenade, riješe se Karićeve i Heleza pa krenu u ozbiljniju kampanju po zapadnoj Hercegovini i po Republici Srpskoj, čak i po cijenu poraza na skorim izborima. Koji je ionako izvjestan, pa tim prije imaju idealnu priliku za promjenu politike na vrijeme. Ili mogu nastaviti kao i dosad pa vječno ovako.