Hoće li Ustavni sud BiH vidjeti što svi već vide?

Saopštenje Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, od 28. 11. ove godine, da mu nakon više od tri mjeseca i poslije dvodnevnog raspravljanja (27. i 28. novembra) treba još vremena i raspravljanja o tome da li je povrijeđen Ustav BiH imenovanjem tzv. vlade Save Minića, jesu “razlozi” koji ne piju vodu. Neprihvatljivo je šta taj sud radi ovim povodom, jer je u tom predmetu pravno sve toliko jednostavno, sve pravno relevantne činjenice su očigledne i laicima, a kamoli pravnicima i sudijama takve institucije kakva je Ustavni sud BiH.

Naime, u tom predmetu Ustavni sud BiH pred sobom ima pravosnažnu osuđujuću krivičnu presudu Suda BiH, koju je nedavno u potpunosti potvrdio i Ustavni sud BiH, izrečenu Miloradu Dodiku, koja je postala pravosnažna 12. 6. 2025. godine i kojom je Dodiku, silom te presude i zakona (Zakona o krivičnom postupku BiH, Krivičnog zakona BiH i Izbornog zakona BiH), zabranjeno da u narednih šest godina, počev od 12. 6. ove godine, bude predsjednik Republike Srpske i da u tom svojstvu preduzima bilo koju radnju ili da donosi bilo koje pravne akte.

Uprkos tome, tačnije rečeno, protivno navedenoj presudi i zakonima, Milorad Dodik je 23. 8. ove godine, predstavljajući se kao predsjednik Republike predložio Narodnoj skupštini Republike Srpske Savu Minića za premijera, a Narodna skupština 2. 9. 2025. usvojila takav prijedlog, čime je (takvom odlukom) prekršila presudu Suda BiH kao institucije BiH. To je prvi takav slučaj od potpisivanja Dejtonskog sporazuma 1995. godine do danas. Dakle, nikada do sada Ustavni sud BiH nije imao ovakav slučaj u svojoj sudskoj praksi, usljed čega prethodna jurisprudencija tog suda nije niti može biti osnova za odlučivanje u ovom predmetu. Umjesto toga, Ustavni sud BiH mora prvi put da odluči o ovakvom slučaju.

Međutim, to što se radi o prvom takvom slučaju ne mijenja na suštini stvari, jer je iz činjenica ovog slučaja, na koje je prethodno ukazano, očigledno da je odlukom o imenovanju tzv. vlade Save Minića povrijeđena pravosnažna presuda Suda BiH, čime je toliko očigledno povrijeđen i član 3.3b) Ustava BiH, kojim je propisana obaveza entiteta da se pridržavaju odluka institucija BiH. Time je u konačnom povrijeđen i ustavni princip vladavine prava propisan članom 1. Ustava BiH, jer nema vladavine prava ako Ustav BiH propisuje navedenu obavezu entiteta, koju entitetski parlament potom ne poštuje, već postupa suprotno zabrani određenoj pravosnažnom presudom Suda BiH.

I upravo zbog toga ne samo što ne pije vode već je i ironija saopštenje Ustavnog suda BiH od 28. 11. ove godine, da mu navodno treba još vremena za razmišljanje, odnosno raspravu u ovom predmetu. Tome u prilog svjedoči i ono što je taj sud istog dana rekao u svom saopštenju povodom drugog predmeta, o kojem je 28. 11. 2025. donio odluku u meritumu, što znači da mu u tom slučaju nisu trebali odgađanje i dodatno vrijeme za odlučivanje o nečemu što je u suštini isto pitanje kao i pitanje u predmetu neustavne vlade.

Naime, u predmetu broj U-26/25 Ustavni sud BiH je odlučio da je prekršen Ustav BiH (član 3.3b) time što je Narodna skupština RS-a usvojila zaključak od 22. 8. 2025. godine, u kojem, između ostalog, stoji da Narodna skupština “ne prihvata i odbacuje presudu neustavnog Suda BiH izrečenu predsjedniku Republike Srpske, kao i odluku Centralne izborne komisije BiH o prestanku mandata predsjedniku Republike Srpske Miloradu Dodiku”. Zašto sam citirao ove riječi iz saopštenja Ustavnog suda BiH?

Učinio sam to zbog toga što je sve to isto učinila Narodna skupština RS-a i odlukom od 2. 9. 2025. godine o imenovanju tzv. vlade Save Minića. Naime, i tom odlukom Narodna skupština je na prijedlog Milorada Dodika, suštinski gledano, rekla da ne priznaje pravosnažnu presudu Suda BiH niti odluku CIK-a BiH o prestanku mandata Dodiku na mjestu predsjednika Republike, već je suprotno tim odlukama institucija BiH na prijedlog Milorada Dodika imenovala neustavnu tzv. vladu.

I upravo zato ne pije vode, isprazno je, saopštenje Ustavnog suda BiH da mu navodno treba da još raspravlja o očigledno neustavnoj odluci Narodne skupštine o imenovanju tzv. vlade Save Minića. Po svemu rečenom, biće da Ustavnom sudu BiH ne treba ono što iznosi kao navodni razlog za odgađanje, već nezdravim snagama u tom sudu i oko njega treba extra time ne bi li u produžecima odradili nečastan posao u ovom predmetu i sve to pokrili odlukom Ustavnog suda BiH kojom bi bilo rečeno da taj sud navodno nije nadležan za ovaj slučaj ili da, u jednako crnom slučaju, taj sud ode toliko daleko i odluči da je navodno ustavna po svim mjerilima neustavna tzv. vlada Save Minića iako je njenim imenovanjem povrijeđen Ustav BiH.