Godino vrela
Ako je istinita poznata filozofska maksima kako jedan povijesni događaj ili epohu možemo razumjeti tek nakon što je prošao, onda se čini kako godinu na zalasku počinjemo cjelovitije razumijevati tek sada, kada završava. Bila je to godina ekstrema i ne samo klimatskih: meteorolozi su mišljenja kako je 2025. određena ekstremnim klimatskim i ekološkim fenomenima – temperature su porasle i dostizale povijesne rekorde, a društvene dinamike su se također pokazale ekstremnima, u svom izvornom smislu, označavajući dramatične krize i prevrate, društvenog, političkog i tehnološkog tipa.
Pobune masa Jedan specifični društveni trend u 2025. godini bili su protesti Generacije Z – rođene između 1990-2015 – na svim kontinentima, meridijanima i paralelama. Mladi su se bunili u Maroku, Indoneziji, Nepalu, na Madagaskaru, u Srbiji i drugdje. Iako su ih dijelile tisuće kilometara i različiti motivi, proteste Generacija Z spajala je želja za jednim humanijim, otvorenijim, pravednijim i univerzalnijim društvom. Prosvjedovali su na većinom miran način, lišen nasilja i sile, tražeći sasvim jednostavne stvari i sanjajući pri tome jedno pravednije društvo. Različitih, pa čak i suprotstavljenih ideoloških odrednica – lijevi/desni, progresivni/konzervativni, bogati/siromašni, raznolik je kolorit prosvjednika – Generaciju Z povezivale su zajednička borba protiv korupcije, diskriminacije i autoritarizma. Sanjali su alternativne političke modele u kojima je čovjek, a ne politički sistem u središtu, te su dali makar trenutni tračak nade da je moguće unaprijediti društvo. No, iako sudbina i ishod samih protesta ostaju nejasni i neizvjesni, taj novi oblik građanskog aktivizma ostat će zapamćen po mogućnosti samoorganiziranja građana, te kandidiranja novih, progresivnijih tema u javnu sferu, koje je visoka politika gotovo posve zanemarila.
Status quo Ako su mlađi među nama tražili nove, suvremenije političke forme i sadržaje, oni stariji su pak preferirali status quo i zacementirane pozicije moći. Visoka politika, gotovo potpuno neotporna na promjene, većinom lišena kreativnosti i duha, preferirala je prošlost umjesto sadašnjosti, birokratiziranu dosadu umjesto kreacije i karizme. Dosadu i aroganciju, koja u pravilu krasi skoro svaku zastarjelu političku formu, pravdali su nužnosti održavanja stabilnosti političkog sistema čije blagodati obilato uživaju. Stvarali su nove neprijatelje, bilo identitetskog ili geopolitičkog tipa, zagovarali su mir dok su se beskrupulozno naoružavali i razvijali sofisticirane oblike političke korupcije. No, u principu, nisu izmislili takvo ponašanje, već su samo preuzeli klasične političke taktike održavanja na vlasti, koje, istini za volju, i odgovaraju većem dijelu biračkog tijela.
Rat i mir U 2025. godini nastupilo je krhko primirje u Gazi nakon brutalnih genocidnih radnji, a sukob u Ukrajini nije okončan mirovnim sporazumom, ali čini se kako bi mir trebao uslijediti u bliskoj budućnosti. Na primjeru ratova u suvremenoj formi, čiji broj gotovo eksponencijalno raste, teze o tome kako živimo u najmirnijem od svih povijesnih doba su naprosto pale u vodu. Zabrinjavajuće su to tendencije koje se reflektiraju i u političku zbilju: kada gledamo veliki broj svjetskih političara, koji bespogovorno podržavaju enormna ulaganja u vojsku i naoružanje, te šire ratne retorike, čini se kako je mir sve dalji. Ulaganje u rat, a ne u mir i socijalni sektor, karakterizira našu suvremenu političku zbilju. Ljudska prava i zaštita života – jedan od možda glavnih političkih sastojaka suvremenog političkog života, konstrukata u koje trebamo vjerovati kako bi sam sistem funkcionirao – urušio se nakon svake one scene u kojoj smo vidjeli konkretno dijete da pati, u Gazi, Jemenu ili na nekom graničnom prijelazu koji dijeli razvijeni svijet od onog manje razvijenog. Ako se konstrukti ljudskih prava ne uspijevaju prevesti u efikasne mehanizme zaštite živote najosjetljivijih populacija, onda ostaju samo ideološki konstrukti ili klišeji, parole lišene smislenog sadržaja.
Desnica na trgovima U mnogim svjetskim zemljama klasična ljevica je gotovo posve marginalizirani politički element, a desnica je počela zauzimati trgove sa željom da usmjeri političke procese u određenom smjeru. Probudili su se tako stari nacionalizmi, koji nikada, istinu za volju, i nisu bili pacificirani, te se egoizam nacija počeo aktivnije konfrontirati s dinamikama političkog pluralizma i dinamikama svakodnevnog života. Neprijatelji desnice su sada, uz one vjekovne, i politički elitizam, te šire globalizacijske dinamike, ali i najugroženije kategorije u društvu, a to su sada većinom migranti, strani radnici i slične populacije koje prezentiraju kao arhineprijatelje idealno-čistog društva koje sanjaju, a koje ipak ne postoji, niti je ikada postojalo u stvarnosti. Iako je u nekim aspektima kritika koju ta moderna desnica upućuje suvremenoj politici i pogođena, ipak se većinom radi o nižem stupnju političke, pa i ljudske svijesti, koji, zabrinjavajuće, zagovara posve drugačije društvene, političke i ljudske odnose, potpuno anakrone i nekompatibilne sa suvremenim društvenim pluralizmom.
Godino vrela Iako je godina 2025. bila poprilično vrela, da se poslužimo naslovom pjesme Dine Merlina i Halida Bešlića, ipak je pokazala kako u konačnici naš društveni život i nije drugo nego suma naših odabira. Godina koja je na zalazu pokazala je da je dobar dio tih društvenih odabira bio naprosto nedovoljno dobar i nehuman, ali istovremeno nas može potaknuti da u vremenu koje slijedi stvaramo mirnije, koncilijantnije, postojanije i humanije ljudske odnose, pa makar i samo na individualnoj razini, koja je najbolja protuteža društvenim negativnostima, kojih neće manjkati ni u 2026. godini.