Godina u brojkama i slovima
Prema UNICEF-ovim statistikama, u Gazi svaki sat jedno dijete izgubi život. Jedan dječji život nestaje za manje od šezdeset minuta. U svijetu međunarodne organizacije koje se bave migracijama IOM i UNHCR su približno utvrdile kako 25-30 migranata dnevno izgubi život utapanjem, od pothlađivanja ili nasilnom smrti dok su pokušavali doći do obećanih zemalja razvijenijeg i sigurnijeg svijeta. Svakih deset minuta događa se novi femicid, donosi nam katastrofalne podatke tijelo Ujedinjenih naroda za ravnopravnost žena UN Woman. Žene stradavaju najčešće od bliskih ljudi - članova obitelji, bivših ili aktualnih partnera - unutar vlastita četiri zida. Nasilje koje je oduvijek imanentno ljudskom društvu je u porastu, a životi djece, migranata i žena dio su porazne statistike koja svjedoči u prilog tome. Najrecentnije statistike, plod istraživanja nevladine organizacije Armed Conflict Location and Event Data (ACLED), donose približan broj od 233.000 poginulih osoba u ratu u godini koja je na zalazu. Rast je to od gotovo 30% u odnosu na prethodnu, 2023. godinu, a ako poželimo plastičnije približiti ove podatke, svaki osmi čovjek na svijetu izložen je direktno nekom od aktualnih sukoba u svijetu. Najveći rizik od sukoba ima palestinska populacija, čiji su članovi u ogromnom postotku izloženi nasilju. Brojevi kažu da je čak 81% palestinske populacije izloženo raznim i posve brutalnim tipologijama nasilja. Tamo se sistematski umire od nestašice vode i lijekova, hrane, struje i osnovnih životni resursa.
2024. godina je obilježena izborima: superizborna, godina s najviše izbora u povijesti, dovela je na birališta u 70 zemalja gotovo pola svjetske populacije. Više nego praznik demokracije - kako se izbori često romantičarski nazivaju - izborna 2024. godina je pokazala gotovo u nebrojenim oblicima proklizavanje demokracije. Izborne kampanje, jeftine stranačke frazeologije i politička retorika potvrdili su da prosječnog birača ponajviše zavode poluistine, autoritarni stil popraćen militantnim diskursom i red šege, šale i pošalice. Recepti za izborne pobjede najčešće su sazdani upravo od tih sastojaka.
Godina iza nas bila je i godina protesta: prema podacima ACLED-a, izbrojano ih je gotovo 143.000. U srcu Europske unije Belgiji, Francuskoj i Njemačkoj bunili su se farmeri, na kreativne načine koristeći vlastite poljoprivredne alatke: vozeći se na traktorima, ispuštajući gnojivo i slične tvari po glavnim gradovima. Seljaci-poljoprivrednici su time pokazivali prkos, inat i neposluh vladajućim elitama koje su agrarne djelatnosti željele zarobiti u Excel tablice, normirati do besmislenosti svaku poljoprivrednu aktivnost i prisiliti ih na usklađivanje s postulatima zelene i cirkularne ekonomije. Nešto istočnije, u Beogradu, studenti su se javno pobunili želeći nešto normalnije uvjete života, transparentniju demokraciju i vlast koja je u stanju čuti njihov glas i prepoznati u njima korektiv određenih društvenih praksi. Podsjetili su nas kako studentski aktivizam, koji je dobio podršku i osvojio simpatije mnogih studentskih kolega iz regije, nije samo relikt prošlosti. Ulice se pomalo bude, gotovo svagdje u svijetu, ponajviše na nenasilan način - sociolozi kažu kako su prosvjedi mlađih generacija, posebice generacije Z upravo takvi, pacifistički - koji u biti žele samo malo normalnije i humanije uvjete života, da parafraziramo sintagmu Theodora Adorna.
Nekada se smatralo kako je međunarodna zajednica vrhunski pomoćni mehanizam koji državama asistira u uzdizanju prema nekim boljim i humanijim politikama, no, vjera u međunarodne aktere se urušila poprilično. Međunarodne norme i pravila postoje, ali u aktualnim svjetskim žarištima, u kojima je ljudski život osuđen na nasilje svake vrste, iste norme i pravila ne vrijede gotovo ništa. Kod jednih je to izazvalo skepsu u smisao međunarodne zajednice, a kod drugih - zemlje BRICS-a - želju da naprave nešto alternativno.
Ni u Hollywoodu - tom uvijek veselom i popularnom dijelu kugle zemaljske - nisu cvjetale ruže: vidjeli smo kako su javni celebrityju i zvijezde multimilijarderi privatno obični manijaci koji organizirano, poput kartela, siluju, zlostavljaju, maltretiraju i ponižavaju slabije od sebe. Amerikanci inače, opet malo statistika, provode oko pet sati dnevno na pametnim telefonima, što je u konačnici oko 76 dana godišnje. Ultrabogataši kao Elon Musk, poput negativaca iz filmova Jamesa Bonda, žele skrojiti svijet na svoju sliku, a Jeff Bezos, osnivač Amazona, 25 godina nakon što je postao osoba godine magazina The Time, staje na ludi kamen po drugi put, s latino-izabranicom Lauren Sánchez. Vjenčanje će biti potpuno jedinstveno, a ceh od oko pola milijarde dolara Jeffu neće predstavljati prevelik problem.
Godina konflikata je iza nas, a godina društvenih kontrasta je ispred nas: svijet u kojemu u Gazi svakih deset minuta gine jedno dijete i svijet dominiran egoističnim interesima podsjeća nas na svu bijedu i sjaj naše epohe, koja upravo zbog kontrasta i mora biti nestabilna, politički, društveno i individualno. U ovakvim kontrastnim dinamikama čini se kako su prosvjedi jedina mogućnost građanskog aktivizma. Ne radi se nužno o prosvjedima na javnim poligonima, već u javnom neslaganju s nehumanim praksama, političkim analfabetizmima, raznim formama autoritarizma, sistematskog zaglupljivanja i uzurpiranja institucija koje obilježavaju našu svakodnevnost. Jer, inače, “krivi smo mi što smo se sklanjali” - Balaševićeva ideja - koju je Miljenko Jergović vrhunski opisao kao traktat o savjesti i odgovornosti, za Novu godinu i za generacije koje dolaze.