Drumski ćorak Tuzlanskog kantona
Odavno sam uz one koji s izvjesnom rezervom primaju informacije, saopštenja i slično povremeno oglašavanje Autocesta Federacije BiH, posebno kad naume objasniti i opravdati kolosalna probijanja rokova u izgradnji koridora 5C, petljanje s tenderima i mogućim mućkama sa “neočekivanim” poskupljenjem izgradnje nekih dionica.
Ali, ovog puta, izvor podataka je federalno Ministarstvo saobraćaja i komunikacija – koje ih je, doduše, dobilo od Autocesta – pa ne odolijevam podstreku za, ne prvi put na ovaj način i na ovom mjestu, vraćanje temi nastavka akutnog zanemarivanja Tuzle i Tuzlanskog kantona u planovima izgradnje novih brzih i autocesta.
Najpouzdaniji okvir za oblikovanje tog podstreka su netom objavljene brojke: od 1. januara 2020. do 31. avgusta 2025. godine u izgradnju brzih i autocesta u Federaciji BiH uloženo je 3,015 milijardi KM; najviše para se odnosi na Zeničko-dobojski kanton – 2,125 milijardi, na Hercegovačko-neretvanski skoro 309 miliona i Kanton Sarajevo nešto više od 293 miliona KM; ostalim kantonima su pripale mrvice – Unsko-sanski je dobio 3,7, Srednjobosanski 94 i Bosanskopodrinjski skoro 144 miliona za brze, ali ni marku za autoceste.
U toj zbirci brojki, šćućurio se Tuzlanski kanton, uz podatak koji sve govori onome ko želi da to pravilno shvati: sa malo više od osam miliona za autoceste, i samo za projektnu dokumentaciju, te blijedih 91.286 KM za brze ceste, ovaj dio zemlje je još više tisnut ukraj i, očito, zakovan na poziciji sedme rupe na svirali u planovima izgradnje i modernizacije drumova u Federaciji BiH.
Ova ocjena nije ni novina, ni od čibuka. Od pretprošle godine, ova tema je predmet žustrih, učestalih, argumentovanih i – što je najvažnije – političko-stranačkih razlika (napokon!) lišenih rasprava u Tuzli i u TK-u, motivisanih pokušajem “otvaranja kaverni” ove dugo ignorisane teme. Start je, sredinom 2024. godine, bila javna tribina Tuzlanskog akademskog kluba, na kojoj je, čvrstim argumentima i uz stručnu elaboraciju, osvijetljena otužna i sumorna slika ovdašnjeg drumskog zapećka i, po nekima, smišljenog guranja u stranu.
Doprinos kretanju s mrtve tačke dala je i Vlada TK-a, podržavši aktivnost i pokrenuvši neke od dotad zaboravljenih ideja, a onda su se malo razbudili i federalni poslanici i delegati iz TK-a. Najmnogoljudniji kanton u Federaciji danas, u 31. poratnoj godini, ne samo da nema ni metra brzih i autocesta već i dalje jedino čuči u planovima o njihovoj izgradnji u nedokučivoj budućnosti. Aktueliziranje ove teme nije moglo zaobići ukazivanja na legendarni osobeni znak – da su magistralne ceste u TK-u iste kao pred rat, većina je sličnija slici s kraja 20, nego potrebama početka druge četvrtine 21. vijeka, s izuzetkom onomad modernizovane dionice na Karauli, na putu Tuzla - Sarajevo.
I to i nužnost pronicanja u uzroke dosadašnjeg odnosa prema TK-u, najbolje je potkrijepiti ciframa. Recimo, onim da je – u periodu o kojem govore podaci s početka ove kolumne – Posavski kanton, sa oko 40.000 stanovnika, za autoceste dobio 8,313 miliona, a TK sa oko 400.000 žitelja, nešto više do 8,066 miliona KM, iako zvaničan podatak kaže da se, na osnovu 157.000 registrovanih vozila (12 posto broja vozila u Federaciji) u TK-u, godišnje za puteve ubire oko 350 miliona KM, što dobro dođe izgradnji puteva u nekim drugim dijelovima zemlje.
Riješenost za tim da se ustalasa pažnja javnosti ne bi li se najzad krenulo u rješavanje ovog problema, samo prividno je, nažalost, urodila plodom. U završnoj fazi je izrada idejnog i glavnog projekta autoceste Tuzla - Maoča, koja je bila aktuelna davne 2002. godine, onda netragom iščezla u planskim putevima i stranputicama, pa sada zapela kod važeće nemogućnosti prenamjene poljoprivrednog i šumskog u građevinsko zemljište. Ista prepreka je blokirala i zaobilaznicu od 17 km oko Živinica – dionica Šićki Brod - Đurđevik – na kojoj je nesporno tek 870 m prostora (!). Odavno zamišljena autocesta ka Brčkom je u planu Autocesta FBiH, ali je zapela izrada dokumentacije između Federacije, Republike Srpske i Brčko distrikta, a svojevremeno slavodobitno najavljen autoput Beograd - Sarajevo preko Tuzle više se i ne pominje, kao da nikome nije potreban.
Elem, sve je – i dalje – na dugom štapu. Važi to i za ono što je nedavno prezentirano u animiranoj varijanti izgleda brze ceste Doboj-Istok - Gračanica - Šićki Brod - Dubrave - Kalesija. O njoj se odavno priča biranim riječima, a sada smo “obradovani” informacijom o završetku njenog idejnog rješenja i o tome da u ovoj godini slijedi tender za izradu idejnih projekata.
Suma sumarum, slika drumskih prilika Tuzle i TK-a još nema svjetlijih tonova. Ni u narednih nekoliko godina ovdje neće biti ni traga brze i autoceste, pa sve do daljnjeg ostaje u znaku ćorka cestogradnje. Ili, tačnije rečeno, bez onoga što drugi imaju zahvaljujući političkoj podobnosti, izostanku pucnjeva u prazno u vidu višedecenijskih obećanja i, izgleda, uz mešetaranje s ovim pitanjem. Ne zna se precizno zašto i dokad, ali se dobro zna na čiju štetu.