"Kako bih je ja", "Pa šta fali, on je muško, a ko je njoj kriv"

“Predator u Sarajevu”, “Osuđeni za pedofiliju platio kaznu”, “Mi nismo znali za njegovu nastranost”... Subjektivni osjećaj - mučnina. Ali nastavljam da čitam o glumcu Moameru Kasumoviću, odnosno njegovom bludničenju nad maloljetnim muškarcima, te iščuđavanju okoline i izjavama kako niko ništa nije znao, primijetio... Subjektivni osjećaj - gađenje jer se čitajući sve ovo prisjetih jednog ne tako davnašnjeg događaja kojem sam, na moju veliku žalost, prisustvovala i koji je ostavio gorak okus jer nije zakonski kažnjiv, a trebao bi biti.

Muškarac u pedesetim godinama prolazi pored mlade, lijepe, dotjerane mlade djevojke i kaže: Vidi joj guzova i sisa, kako bih je ja... I nasmija se na svoju doskočicu. I tu počinje moj verbalni rafal, a za ovakvo njegovo ponašanje prilično kulturan. Međutim, na moje veliko iznenađenje prekinu me ženska osoba koja je bila s njim. “Pa šta fali, on je muško, a ko je njoj kriv što se obukla ko starleta, naravno da će pogledati”. Odzvanja mi u glavi njena rečenica i gledam je i ne vjerujem. Ne vjerujem prvo što to kaže žena za ženu, u ovom slučaju za djevojčicu, a drugo što nalazi opravdanje za ovog “alfa mužjaka” koji je, zaboga, divan muž i otac i otkud mi pravo da tako reagujem. Također objašnjava da je to normalno muško ponašanje, dobro ste pročitali, normalno muško ponašanje jer kakav je to muškarac koji se ne okreće za ženama. Sudeći prema ovome, pojam normalnog muškarca ona i ja očito potpuno različito razumijevamo.

Znam da se pitate kakve veze to ima sa slučajem Moamer Kasumović. Ima, itekako. I u ovom slučaju je bila riječ o maloljetnoj djevojci i slobodno mogu reći perverznjaku kojeg okolina, u ovom slučaju njemu bliska ženska osoba i njemu slični “alfa mužjaci” podržavaju. Smatraju da je to normalan obrazac ponašanja jer nisi muško ako se ne okreneš za “dobrom trebom”, u ovom slučaju djevojčicom. I sutra će se, naravno, svi iznenaditi kad osoba sa takvim obrascem ponašanja bude bludničila ili onanisala nad maloljetnicama pod opšteprihvatljivim sloganom pojedinih muškaraca Kako bih je ja. Bio je divna osoba, reći će. Ne znamo šta mu je bilo. A nije mu bilo ništa, nego je nailazio na opravdanje za ovakvo ponašanje, i upravo je ta “podrška” sirovinama od ljudi oličenje društvenog blata u kojem se nalazimo. Stoga i ne čudi da u ovom blatu nailazite na komentare “Ko joj je kriv kad izaziva svojim odijevanjem”, ili u slučaju Moamer: “Zašto je taj mladić nad kojim se bludničilo šutio godinama”. A s druge strane blata imate one koji nikad ništa nisu ni vidjeli ni čuli, a provodili vrijeme s njim(a). Ne kažem da su svi morali znati o Moamerovom bludničenju, ali neko je, zaboga, morao kad-tad naslutiti. No, nije. A da smo dobro zaglibili u blatu, jesmo - društvo ga još dodatno (za)štiti, kaznu zatvora zamijeni za novčanu i još se ispali iz Bosne i Hercegovine jer mu je zakon to dozvolio.

Pa imamo li mi imalo savjesti, stida, srama, ičega? Je li stid sve one što su se pravili nevješti, je li stid sudiju koji je za ovakvo djelo dao minornu kaznu koju je Moamer otkupio, je li stid sve nas što sad osuđujemo jer smo, zaboga, javnost i pitamo zašto je mladić šutio godinama. Kako neće šutjeti u ovakvom društvu u kojem sve što je pogrešno, nailazi na odobravanje jednog dijela sredine jer, uglavnom, žrtva je kriva. Kriva je jer je na neki način dala povod. Kakav crni povod! Pa djevojka iz moje priče nije tražila da se stari perverznjak okreće za njom i komentariše njene dijelove tijela niti je ovaj dječak, a ni ostali, tražio od Moamera da se ovako ponaša. I onda se pitamo zašto smo propalo društvo u kojem se krivci ne kažnjavaju jer su nečiji pa makar bili i pedofili i ubice.

Gdje smo to zabrljali, ili što bi rekao Dino Merlin: O, da l’ smo rođeni zli? Il’ smo u putu to postali, o, da l’ smo rođeni zli, il’ smo isti ko ostali... Ne znam da li smo rođeni zli, ali znam da ovo ne može biti normalan obrazac ponašanja. Nema opravdanja za ovakvo ponašanje, ne postoji. Odlično je objasnio nedavno jedan poznati sarajevski psiholog: “Očigledno je da kao društvo izuzetno griješimo, jer u ponašanjima ljudi primijetimo da svakodnevno imamo slučajeve nasilja u različitim oblicima. Čini nam se da se u odgoju gubimo i lutamo, jer samo društvo nije postavilo jasne norme za odgoj”. A da bismo postavili jasne norme, moramo biti zdravo društvo, a kako ćemo biti zdravo društvo kad šutimo jer su to naši “alfa mužjaci” i jer ih štite sudije kao u Moamerovom slučaju.

No, ako ih nastavite štititi, razmislite dobro jer će sutra neko i za vašu kćerku, majku, sestru, brata, sina... reći kako bih je (ga) ja... Samo zamislite na tren da se nekom vašem nešto slično desi? Je l’ de, nemate komentar, jer je i sama pomisao mučna kao i moj subjektivni osjećaj.

Svaka sličnost sa stvarnim događajima je itekako namjerna.