"Nije mu data šansa" - Zlatko Knežević za Oslobođenje: Ustav BiH nije ludačka košulja

Ustavni sud Bosne i Hercegovine i AIRE centar, uz podršku Vlade Ujedinjenog Kraljevstva, predstavili su novu publikaciju “Analiza prakse tužilaštava u Bosni i Hercegovini u predmetima organizovanog kriminala i korupcije”. Ova analiza je rezultat zajedničkog napora pravosudnih stručnjaka da pruže uvid u metode i prakse pomoću kojih se tužilaštva suočavaju s izazovima organizovanog kriminala i korupcije.

Tapkamo u mjestu

Publikacija sadrži sveobuhvatnu analizu značajnog broja predmeta s fokusom na tužilačka postupanja, uključujući metodologije koje su korištene u istragama, prikupljanju dokaza, formulisanju optužnica... Posebno je razmatrana praksa tužilaštava u predmetima teških krivičnih djela, kao što su neovlašteni promet opojnim drogama, razbojništvo, porezna utaja i pranje novca, ali i u slučajevima visoke korupcije, uključujući zloupotrebu položaja i ovlaštenja, te primanje dara i drugih oblika koristi. Mi smo razgovarali sa urednikom “Analize” i sudijom Ustavnog suda BiH u penziji Zlatkom Kneževićem.

U domaće pravosuđe malo ko vjeruje. Sudeći po onome što domaći, a i strani zvaničnici, što u svojim istupima, što u raznim izvještajima, stalno napominju, u Bosni i Hercegovini bi svaki dan trebao biti dan borbe protiv korupcije. Šta je pokazala analiza tužilačkog postupanja u presuđenim predmetima organizovanog kriminala i korupcije. Koje su to sve poteškoće, nedoumice i nedostaci u postupanju u ovim slučajevima?

- “Analiza” je proizvod rada grupe tužilaca koji su svoje iskustvo i znanje uložili u ocjene presuđenih predmeta u oblasti organizovanog kriminala i korupcije pred najvišim sudovima u BiH. To je prvi put da su rad tužilaca ocjenjivali tužioci. Naravno, ima i dobrih postupaka i rada, ali smo se fokusirali na negativne ili nepotpune radnje koje u konačnici dovode do nedovoljnog tužilačkog ili potpunog procesnog neuspjeha.

- Pored klasičnih primjedbi koje se odnose na nivoe profesionalnog (ne)znanja, ukazala je “Analiza” i na sistemske probleme, ali i nesnalaženje u korištenju aktivnosti drugih institucija koje mogu i trebaju biti bitan saradnik tužilaštava u ovim predmetima. Recimo, plan istrage, finansijska istraga, saradnja sa poreskim institucijama, finansijska forenzika i slično.

Tromost pravosuđa, eventualna neusklađenost zakonodavnih rješenja u BiH sa onim iz evropskih zemalja i niz drugih razloga skoro svi vide samo kao izgovor. Od istražilaca, tužilaca i sudija se očekuju rezultati, i to odmah. Koliko su opravdane zamjerke tužiocima, pripisuje im se neznanje, pa i loše napisane optužnice? Je li ih potrebno educirati? Analiza pokazuje i da je plan istrage ozbiljan nedostatak u postupanju tužilaca.

- Osim eventualnih poboljšanja procesnih alata poput recimo uvođenja instituta svjedok saradnik i nužnosti formiranja finansijsko-forenzičkih centara, jer se procesnim alatima iz prošlog vijeka ne može nositi sa savremenim crnim finansijskim tokovima, ne ukazuje se prioritet nekih posebnih usklađivanja sa evropskim standardima jer je naš sistem relativno usklađen sa njima. Ali praksa i znanje, posebno u oblasti visokotehnološkog kriminala, kriptovaluta, finansijske istrage kao integralnog dijela redovne istrage, nameću potrebu za stalnom edukacijom, i to putem radionica koje bi odgovarale na pitanja o praktičnim rješenjima, a ne nužno teoretskim znanjima.

Nelegalno stečena imovina ostaje u rukama kriminalaca jer je češće uspijevaju sakriti nego što pravosuđe uspijeva dokazati kako je stečena. Zbog čega ne oduzimamo nezakonito stečenu imovinu? Trebaju li tužilaštvima savjetnici, i to vrlo stručni? Koliko bi koristile finansijske istrage i da li, zapravo, zbog toga što one izostaju, nema ni prijedloga za oduzimanje imovne?

- “Analiza” pokazuje da se napravio značajan pomak kada je riječ o oduzimanju imovinske koristi stečene krivičnim djelima. Ali to je nedovoljno, jer je cilj i svrha kriminalnih aktivnosti sticanje imovinske koristi i najveći doprinos borbi protiv organizovanog kriminala i korupcije je svijest da se tako stečena imovina brzo oduzima. Da, u pravu ste. Finansijska istraga je uslov procesnog uspjeha u ovim predmetima i bez nje kao integralnog dijela istrage više nije moguće očekivati da se ovi predmeti uspješno procesuiraju. Poseban nedostatak, o čemu sam već govorio, jeste nepostojanje finansijsko-forenzičkog centra. Kako očekivati da finansijski vještak pojedinac brzo analizira više stotina hiljada finansijskih dokumenata? Kako očekivati da taj pojedinac ima znanje u oblasti pribavljanja i manipulacije kriptovalutama i ukupno savremenim finansijskim tokovima? Aktuelni organizovani kriminal je uvezan na međunarodnom nivou, a pogotovo njihovo finansijsko postupanje. Zemlje u okruženju idu ka specijalizaciji tužilaca, uvode odsjeke za visokotehnološki kriminal, a mi tapkamo u mjestu.

Dugo ste bili sudija Ustavnog suda BiH, moram Vas pitati zbog čega ste nedavno kazali da nije uredu nazivati Ustav BiH ludačkom košuljom i da mu nikada nije data prava šansa?

- Postoji pristojnost kad o najvišem pravnom aktu svoje zemlje ne dopuštate da se govori na tabloidan način. A zašto mu nije data prava šansa?

Uskraćene šanse

Ovaj ustav je poput centralne tačke iz koje je moguće ići raznim putevima. I ako on ima - a ima - neimenovano načelo sporazumijevanja (...entiteti mogu sporazumom...), onda mu se šanse uskraćuju ako se ne ide ka dogovorima. Da vas podsjetim na zadnju veliku šansu sporazumijevanja u BiH - tzv. aprilski paket.

- Možda bi trebalo upitati danas one koji su ga odbacili, one koje su ih savjetovali da tako urade i one koji su tada aplaudirali: da li bi danas bilo isto u BiH da je uvedeno novo Predsjedništvo BiH/predsjednik BiH, formirana vlada BiH, proširen broj ministarstava na državnom nivou, utvrđena izričita podjela nadležnosti između države i entiteta, izbor sudija Ustavnog suda BiH u Parlamentu BiH i još dosta toga što su te ustavne reforme tada predviđale. Eto, zato mu nije data prava šansa.

Da li je nepoštivanje odluka Ustavnog suda nepoštivanje Ustava pa i rušenje Bosne i Hercegovine?

- U BiH se ne poštuju odluke Ustavnog suda tamo gdje kome odgovara da tako postupa. I to sa više ili manje licemjerja. Recimo, zašto Vlada Federacije BiH već duže od 15 godina ne provodi odluku o tzv. vojnim stanovima? Do sada su se promijenile tri ili četiri vlade i saziva Parlamenta, odluka nije provedena, a onda bi licemjerno bilo pitati zašto i neki drugi ne provode.