Nihad Harbaš za Oslobođenje: Struje će biti, samo je pitanje čije - A cijene...
Od 1. augusta građani u FBiH, koji su korisnici Elektroprivrede BiH, plaćaju skuplju struju. Zašto je ova odluka bila nužna, kako tvrde u EPBiH, kad su i sami svjesni da neće riješiti probleme u kompaniji koja je zabilježila dug od 331 milion KM u 2023? I da li je tačno da će računi većini građana biti veći tek za 2,5 KM?
- Vjerovatno hoće, ali ne i nužno da je tako. Ukoliko električnu energiju budu koristili efikasnije, mogu imati iste ili čak manje troškove. Vrijeme jeftine energije je prošlo, a zelene i efikasnije došlo. Posmatrajući dešavanja na tržištu, inflaciju, troškove proizvodnje električne energije u tržišnim ekonomijama, povećanje plata radnicima i slično, poskupljenja su neizbježna.
Kafa ili ćevapi
Bosna i Hercegovina je već neko vrijeme okrenuta tržišnoj ekonomiji, a to će pogotovo biti izraženo ulaskom u EU. Računi građana za struju će biti veći za 10 posto po kWh za stavku električne energije ukoliko je budu trošili na isti način kao do sada, što je oko 50 posto iznosa troškova na računima na struju. Uzimajući u obzir prosječno domaćinstvo, pod navedenim uslovima, mjesečni računi će biti veći za jednu kafu dnevno (2-4 KM), što je malo vjerovatno. Ukoliko se domaćinstvo grije ili hladi na struju, u tom slučaju će računi biti veći jednu porciju ćevapa sa kajmakom i jogurtom (10-15 KM). Dakle, povećanje cijena struje ne znači nužno i veće troškove za struju. Kako? Efikasnije korištenje energije - energijska efikasnost, proizvodnja energije na mjestu potrošnje - solar na krovu.
Činjenica je da proizvodnja u rudnicima nije na zavidnom nivou, a ni hidrološke prilike nisu baš najbolje, barem kad govorimo o ovoj godini. Uz ove i niz drugih problema, uključujući i gubitak EPBiH, nije više pitanje cijene struje, nego hoćemo li je uopće imati?
- Struje će biti, samo je pitanje čije i po kojoj cijeni. Nastavimo li držati socijalne cijene struje, urušit ćemo javne kompanije koje posluju po tržišnim uslovima. Epilog bi mogao biti nekoliko puta veća cijena struje. Ovaj period treba iskoristiti kako bi se ubrzala izgradnja novih proizvodnih kapaciteta, iz kojih čak struja može biti i besplatna. U razvijenim zemljama nekada vam i “plaćaju” da trošite struju. Kompleksan je ovo izazov i oblast. Ako govorimo o razlici proizvedene i potrošene električne energije u BiH, ona je godinama unazad u plusu, što znači da smo neto izvoznici električne energije. Bitno je dugoročno planirati proizvodne kapacitete, balansiranje, fleksibilnost, remonte i održavanje, te poboljšavanje elektroenergetske mreže...
Kada govorimo o energetskoj tranziciji, koliko BiH kasni za Evropom i gdje su najveći problemi? Je li zatvaranje RMU Zenica tek jedan od prvih koraka, čiju opremu sada žele preuzeti drugi rudnici?
- Može se reći da nam najviše nedostaje planskih dokumenata i jasne strategije razvoja energetskog sektora (skladištenje, proizvodnja iz OIE, zakonske regulative), ali i ono najvažnije, implementacije onoga što je napisano u tim dokumentima. Intermitentni izvori energije ne mogu na pravi način zamijeniti termoelektrane momentalno i u istom sistemu na koji smo navikli. Možemo često čuti izjave da zatvaranje rudnika i gašenje termoblokova može dugoročno značiti nestabilniji sistem i skuplju električnu energiju. To nije potkrijepljeno i dovoljno elaborirano. Zaboravljamo da još nismo u “pravilima” EU, gdje struja proizvedena iz termoelektrana nije konkurentna onoj iz OIE zbog raznih taksa na emisije zagađujućih materija, ali prvenstveno stakleničkih gasova (CO2e).
Mnogi privrednici, ali i fizička lica u našoj zemlji, sve više se okreću izgradnji solarnih elektrana. Posebno je to izraženo na jugu zemlje. Kakve sve to benefite donosi?
- Benefiti se ogledaju najviše u proizvodnji električne energije za vlastite potrebe, dakle, na krovovima. Tako fizičko lice ili privredni subjekat može dio potreba za električnom energijom pokriti iz vlastite solarne elektrane.
- Ovakvi projekti, osim što mogu imati ekonomski pozitivan uticaj na subjekat, doprinose i boljoj kvaliteti električne energije, smanjenju gubitaka u mreži, kao i sigurnosti u snabdijevanju. S druge strane, to će otežavati operatorima distributivnog sistema upravljanje i balansiranje. Gradnja solarnih elektrana po livadama je druga strana priče, te tu ima i dosta negativnih efekata koji su tema za sebe.
Zbog ekspanzije izgradnje solarnih elektrana, Uprava EPBiH upozorava da bi elektroprenosna mreža mogla biti u problemima i da je mreža potkapacitirana. Slažete li se s tim i šta bi eventualno mogle biti posljedice?
- Elektroenergetska mreža, kako prenosna, tako i distributivna ima tačnu granicu do koje može biti opterećena, što se može i modelirati sa novim proizvodnim kapacitetima. Dakle, prvo autoput pa onda vozila, a nikako obratno. Nijedno preduzeće odgovorno za elektroenergetsku mrežu ne može ni dati dozvolu za izgradnju elektrane ako zbog tokova energije može narušiti stabilnost elektroenergetske mreže.
- Posljedica može biti u vidu blackouta zbog nedovoljno dobro planirane proizvodnje i potrošnje električne energije.
Iako su vlastima puna usta priče da je budućnost u obnovljivim izvorima energije, nerijetko se zbog politike koči donošenje zakona koji idu, recimo, u pravcu izgradnje vjetroelektrana, solarnih elektrana... Na prošloj sjednici Doma naroda Parlamenta FBiH federalna Vlada je povukla prijedlog odluke o prihvatanju zaduženja po ugovoru o finansiranju između BiH i Evropske investicijske banke za realizaciju projekta vjetroelektrana Vlašić. Kako to komentarišete?
- Nejasno je zašto se nedugo nakon donošenja odluke ona povuče i to je teško komentarisati sa stručne strane. Nažalost, kompleksna procedura ishodovanja dozvola, složene nadležnosti u BiH, mogućnost žalbi svih aktera razvuku proceduru, pa tako recimo istekne okolinska dozvola, procjena uticaja na okoliš se ne uradi dobro, jedinica lokalne samouprave ima svoje interese, “prvi čovjek” često svoje, vijeće svoje, neko lokalno udruženje se žali i tako unedogled.
