Mons. dr. Tomo Vukšić za Oslobođenje: Nada treba biti životna vodilja čovjeka
Mons. dr. Tomo Vukšić: Svatko može biti znak nade/Senad Gubelić
Katolici proslavljaju Božić, jedan od najvećih kršćanskih blagdana. Koju poruku biste uputili vjernicima, posebno onima koji se suočavaju sa problemima iz kojih ne vide izlaz?
- Vrlo je zahtjevno i delikatno slati poruke ljudima koji su se našli u nekoj situaciji iz koje možda ne vide izlaza. U takvim prilikama, kad se susretnu takve osobe, mnogo je prikladnije saslušati ih i zajedno s njima pokušati i pomoći im naći rješenje. Radi toga u društvu postoje socijalne službe, a Crkva nudi svoje karitativne ustanove i savjetovališta, gdje se takve osobe mogu obratiti i potražiti savjet i pomoć.
Doprinos pojedinca
Koje su to vrijednosti koje čovjek današnjice može iščitati iz svetkovine Božića?
- Brojne su vrijednosti koje bilo koji čovjek, a ne samo kršćanski vjernik, može iščitati iz svetkovine Božića. Ako je netko kršćanin, onda će ponajprije u svojoj vjeri prepoznati da je Božić blagdan Božje blizine kojom se obilježava rođenje druge osobe Presvetoga Trojstva, Bogočovjeka Isusa Krista.
A svi ljudi u svetkovini Božića mogu prepoznati vrednote koje su vrlo aktualne. Naprimjer, da spomenem samo neke, vrednota djeteta i novoga života koji se rodio je općeljudska poruka i vrlo je suvremen poziv svima na život i rađanje, a posebice u onim dijelovima svijeta koji je obilježen demografskim urušavanjem pojedinih naroda i država. Vrednota žene i majke zatim, preko lika Marije, majke Isusove, koja je dio božićnoga događaja, također je poruka Božića i zajednička tema cijeloga ljudskog roda, osobito radi poziva na zaštitu dostojanstva i prava žena i majki.
- I da dodam još da je i pitanje migranata također božićna tema koja sa sobom nosi poruku i poziv da se ljudima, koje se u novije vrijeme često naziva migrantima, pomogne koliko je moguće. Naime, i samoga Isusa je, vrlo brzo nakon rođenja, zbog progona ondašnje državne vlasti, njegova obitelj odnijela u Egipat, gdje su svi dulje vrijeme proveli kao migranti u tuđoj zemlji i živjeli od pomoći ljudi koji su razumjeli njihovu situaciju.
Koji su to stvarni izazovi za mnoge ljude u biskupijama, cijeloj zemlji, ali i uopće u svijetu? Kako se nositi sa tim izazovima?
- Neke od izazova u našim biskupijama i cijeloj zemlji već sam spomenuo, jer su nam zajedničke s brojnim drugim ljudima i krajevima. Naime, i u Bosni i Hercegovini vrlo su aktualne teme poštivanja dostojanstva i prava žene i majke, tema rađanja i prava djeteta, jer je u BiH već godinama broj umrlih veći negoli broj rođenih, kao i tema migranata koje već godinama susrećemo također u našim sredinama. Brojni su i drugi izazovi kao što su, na primjer, iseljavanje domaćega stanovništva, socijalna pitanja, nesigurnost u traženju zaposlenja, društvena previranja i polemike i tolika druga.
Kako da nam nada bude životna vodilja, a dobrota, razumijevanje i uzajamno poštovanje osnova odnosa prema drugom čovjeku?
- Svatko na svome mjestu može učiniti onoliko koliko je njemu moguće. I već samim time svatko može biti znak nade kao dobar primjer koji daje svojim odgovornim ponašanjem. Vi ste spomenuli uzajamno poštovanje prema drugom čovjeku. To, naprimjer, može vršiti svatko i po tomu biti vrlo važan znak nade. I već samim time svatko može dati doprinos. Nekomu to može izgledati premalo, ali ako bi se svatko na svome mjestu tako ponašao, u zbroju svih takvih odgovornih ponašanja pojedinaca, dobilo bi se sasvim drukčije društvo. Ideal je da svi ljudi budu takvi. I vjerojatno nikada neće biti dostižan. Ali, oni koji nadu izaberu za životnu vodilju i davanje nade drugima kao svoj motiv, sigurno su odabrali ispravan put.
Nadbiskup vrhbosanski, mons. Vukšić: Svi trebaju imati jednaka prava
Šta je to što posebno tišti Hrvate u Bosni i Hercegovini i kako napraviti iskorak?
- U ime Hrvata u BiH ovlašteni su, što je pravna kategorija, i imaju legitimitet, što je stvar morala i etike, govoriti oni koje su Hrvati izabrali za svoje predstavnike. Crkveni poglavar može govoriti u ime katoličkih vjernika i crkvene zajednice, i to na način katoličke moralke i socijalnoga nauka Crkve. Jer u BiH skoro svi katolici pripadaju hrvatskom narodu, ono što tišti katolike istovremeno tišti i Hrvate i obratno, jednostavno zato što se radi o istim ljudima. A nakon ovoga pojašnjenja, u odgovoru na vaše pitanje valja kazati da Hrvate, zajedno s drugima, muči ono što tišti i druge ljude i ta su pitanja stvar zajedničke odgovornosti, u čemu Hrvati, naravno, žele dati svoj doprinos radi traženja pozitivnih rješenja. No, Hrvate, koji žive kao demografska manjina na razini BiH, tišti također problem što se njihovim političkim pravima, kao pojedinaca i kao naroda, izravno manipulira preglasavanjem i nametanjem predstavnika koje nisu birali.
Jačanje povjerenja
Za teologa je to moralno pitanje, jer se takvim ponašanjem čini nepravda i pokušava oduzeti dostojanstvo cijeloga naroda, a stvar omogućavaju nepravedni i loši zakoni. Zdravo moralno načelo zahtijeva da se takvi zakoni urede i da dosadašnja praksa prestane. Sve ovo vrijedi, naravno, za bilo koju demografski manjinsku grupu u bilo kojemu dijelu BiH, jer svi trebaju imati jednaka prava. I sva prava.
Koliko je za sve nas u zemlji važno to što je Međureligijsko vijeće u BiH ponovo u punom sastavu i što je pozvalo sve građane na zajedničko jačanje državnih institucija i očuvanje suživota?
- Međureligijsko vijeće je već svojim postojanjem jedan od vidljivih znakova nade u BiH. Potrebno je stoga da postoji i da bude vidljivo u društvu, jer svaka poruka o suživotu, susretanju i dijalogu vrlo je važna i korisna. I naravno, vrlo mi je drago što je Vijeće ponovno u punom sastavu i predstavlja mi veliko zadovoljstvo što se to dogodilo u vrijeme moga predsjedavanja njime. Sve što se čini u službi jačanja povjerenja u društvu i oprosta kao psihološkoga oslobođenja od zlopamćenja, velik je doprinos životu, povjerenju i miru.
Ispraćamo jubilarnu godinu. Šta nam je donijela?
- Kao jubilarna godina u Katoličkoj crkvi se obilježava svaka godina koja je u stoljeću 25: na primjer 2000, pa 2025. Zatim će to biti 2050. godina, pa onda 2100. Njima se, naime, obilježava obljetnica od Isusova rođenja.
- Svaka od tih jubilarnih godina, osim što je sjećanje na Isusovo rođenje, odvija se pod jednim geslom, koje se izabere kao misao vodilja svih događanja tijekom te godine. Tako se 2025. godina odvijala pod geslom nade, s pozivom da su kršćani pozvani biti hodočasnici nade u svijetu. Trudili smo se to biti, pa se na Vaše pitanje može kazati da smo kao katolici tijekom ove jubilarne godine, koju ćemo u sarajevskoj Katedrali zaključiti 28. prosinca 2025, doprinijeli jačanju nade među ljudima u BiH.
