Milan Miličević za Oslobođenje: Dodiku treba suditi u RS-u, to će se desiti - prije ili kasnije

Sloboda umire onda kada prestanemo braniti svoje principe i kada žrtvujemo ono što smo gradili i za sve što smo se borili zarad ličnih interesa. U Republici Srpskoj gotovo neprekidno 20 godina na vlasti je ličnost koja sebe vidi u rangu nekog galaktičkog imperatora kojem se svi klanjaju i kojem svi aplaudiraju i koji gazi nemilosrdno i demokratiju, pravo i pravnu državu. Ne samo slobodu i individualne slobode, već i zdrav razum.

Ovo u razgovoru za Oslobođenje kaže predsjednik SDS-a Milan Miličević koji je nedavno stavio mandat na raspolaganje Glavnom odboru nakon što je SDS na lokalnim izborima ostvario loš rezultat. I sam Miličević kaže da rezultat SDS-a na izborima nije onakav kakav su u ovoj stranci očekivali.

Da li biste izborni rezultat SDS-a ocijenili kao - loš?

- Realno govoreći - rezultat nije dobar i onakav kakav smo očekivali. Srpska demokratska stranka je na lokalnim izborima 2024. godine kao izborni cilj imala osvajanje vlasti u većem broju lokalnih zajednica nego što ih je imala za izbore 2020. godine, a za šta su postojale procjene i pretpostavke da je to realno moguće, posebno u nekoliko odbora koji zaista dobro i organizovano rade i koje vode kvalitetni pojedinci.

Fenomen preletača

SDS je ove godine na pribiližno istoj izlaznosti osvojila gotovo isti broj glasova kao prije četiri godine, ali je izgubila lokalnu vlast u pet opština, a dobila u samo jednoj novoj. Ono što je jedan od glavnih razloga zašto nije ostvaren bolji rezultat jeste ukidanje računa stranke zbog američke OFAC „crne liste“ i dovođenja u pitanje izlaska stranke na lokalne izbore od strane Centralne izborne komisije BiH.

To je nešto sa čim se nije suočila niti jedna stranka u BiH i nisam siguran da bi neka druga stranka tako nešto preživjela, pogotovo jer se radi o potpunoj finansijskoj blokadi i izlasku na izbore bez novca. SDS-u su se i ranije dešavali razni udari i pokušaji međunarodnog faktora da na razne načine ugasi stranku, ali je uprkos svemu i uprkos svima Srpska demokratska stranka opstala.

U tom smislu iako rezultat stranke na izborima nije onakav kakav smo željeli i očekivali, naš najveći je uspjeh,da smo imali znanja i snage da iznađemo način da izađemo na izbore zbog svih naših odanih članova koji generacijama pripadaju Srpskoj demokratskoj stranci, kojima je SDS praktično dio i ličnog identiteta. Uprkos željama raznih zlobnika, domaćih i stranih, SDS nije ni ovaj put nestao niti se ugasio, već je očuvao svoje biračko tijelo i i dalje je najjača opoziciona stranka i druga stranka po broju glasova u Republici Srpskoj.

Dakle, ako možemo konstatovati da bez obzira na okolnosti rezultat SDS nije dobar, ne može se reći da je potpuno loš, pogotovo ako uporedimo sa rezultatima ostalih političkih subjekata. Jedino je SNSD rastao i to na račun svojih partnerskih stranaka na republičkom nivou, koje su ili ostvarile dramatičan pad ili stagniraju sa brojem glasova, dok su druge strane sve ostale opozicione stranke osim SDS-a, nažalost, i nominalno i procentualno doživjele još veći pad.

Ono što se međutim, može izvesti kao pozitivna osnova za neke naredne izbore je to što su kandidati za načelnike opozicije osvojili za preko 100.000 glasova više u odnosu na zbir glasova svih opozicionih stranaka na nivou Republike Srpske, dok su kandidati SNSD-a osvojili za oko 85.000 glasova manje u odnosu na zbir glasova stranaka koje čine vlast na nivou Republike Srpske, pri čemu je razlika nešto više od 60.000 glasova u korist kandidata SNSD-a ili oko devet odsto u odnosu na broj izašlih glasača.

U nekoliko navrata je u medijima isticano da je ovakav rezultat SDS-a posljedica Vaše velike zaokupiranosti izborima u Tesliću. Drugim riječima, da ste kao predsjednik stranke zbog jedne lokalne zajednice zanemarili ostatak Republike Srpske. Kako to komentarišete?

- Naveo sam da je najveći problem sa kojim se SDS suočio mjesecima prije izbora blokada računa, onemogućavanje izlaska na izbore od strane CIK-a, prekid finansijskih prihoda. To može neko prihvatiti ili ne prihvatiti, ali to su činjenice. Kao predsjednik SDS-a, moj zadatak je da pružim podršku svakoj lokalnoj zajednici i svaki odbor je u skladu sa našim mogućnostima u navedenim okolnostima imao punu podršku i mene i stranačkog rukovodstva.

Nije razlog uspjeha ili neuspjeha i na sadašnjim i na ranijim lokalnim izborima u Tesliću, gdje SDS pobjeđuje u kontinuitetu, to što je Milan Miličević predsjednik Srpske demokratske stranke i što je ranije bio neko drugi. Iza tog rezultata stoji dobra organizacija, kvalitetni kadrovi i mukotrpan rad. Isto se može reći i za sve ostale lokalne odbore Srpske demokratske stranke.

U koliko opština u Srpskoj SDS nije prešla cenzus?

- U šest lokalnih zajednica SDS nije prešao cenzus, a isti je slučaj bio na lokalnim izborima 2020. godine. U četiri od tih šest opština SDS nije ni imao listu, a to su Trnovo, Jezero, Istočni Drvar i Oštra Luka. Ovdje ipak treba naglasiti da je po ovom kriterijumu SDS jedina stranka iza SNSD-a koja je parlamentarna u preko 90 odsto opština i gradova Republike Srpske, a da je veliki problem za ostvarivanje većine u lokalnim skupštinama, čak i tamo gdje SDS ima svoje načelnike i gradonačelnike, to što ostale stranke opozicije nisu prešle cenzus u više od pola lokalnih zajednica. Tako PDP nema odbornike u gotovo 40 od 64 lokalne zajednice, Narodni front u 47, Lista za pravdu i red u 60 gradova i opština.

Šta namjeravate uraditi sa Banjom Lukom koja je sad već izgleda neizlječiva bolest SDS-a?

- Jedna od tih šest lokalnih zajednica gdje SDS nije prešao cenzus je i grad Banja Luka, gdje je najveće biračko tijelo u Republici Srpskoj i što je realno godinama unazad jedan od najvećih problema Srpske demokratske stranke koji ima svoju genezu i uzroke što u kadrovskoj politici, što zbog fenomena preletača koji je u slučaju Banjaluke među visoko pozicioniranim funkcionerima, pa čak i bivšim predsjednicima stranke i predsjednicima gradskog odbora, daleko najubjedljivije i najučestalije izražen.

Od lokalnih zajednica gdje na izborima 2020. godine nismo prešli cenzus, a sada smo ponovo parlamentarna stranka, jeste grad Doboj. Tu je SDS djelovao u sigurno najtežim uslovima u odnosu na sve ostale opštine i gradove. U Doboju se model koji smo sproveli sa imenovanjem koordinatora koji nije bio iz Doboja, a čiji je zadatak zajedno sa povjereništvom i uz pomoć susjednih opštinskih odbora da revitalizuje stranku, pokazao kao uspješan. To je moguće i jedan od modela za Banjaluku, ali uz uključivanje direktno predsjedništva stranke.

Mandat ste dali na raspolaganju Glavnom odboru, a Vaš prethodnik na čelu stranke Vukota Govedarica smatra da o Vašem mandatu ne može da odlučuje organ koji Vas nije ni birao. Kakva je to poruka? Kako komentarišete te navode?

- Mislim da se ovdje radi o zamjeni teza ili zbog nesporazuma ili zbog nekih drugih meni nepoznatih razloga. Ne bježim ja od stavljanja svog mandata, koji je izglasan prošle godine, na provjeru Skupštini stranke koja me je i izabrala, već je jasno rečeno na sjednici Predsjedništva da želim stav bez obzira na Statut i da ukoliko nemam povjerenje Predsjedništva i Glavnog odbora, nema potrebe da se ide na Skupštinu stranke i ja bih u tom slučaju dao neopozivu ostavku i ušli bismo u nove unutarstranačke izbore. Gospodin Govedarica je bio prisutan na sjednici Predsjedništva, te je upoznat sa tim stavom. To je, dakle, jasno i njemu i ostalim članovima Predsjedništva, a zašto je on to shvatio drugačije je pitanje za njega.

Da li je povlačenje Prijedloga zakona o Ustavnom sudu BiH bio pucanj u zdravu nogu SDS-a?

- Suština cijele priče oko Zakona o Ustavnom sudu BiH je da ne postoji politička volja stranaka koje čine vlast na nivou BiH da se to ne samo dovede do kraja, već nije moglo da dođe ni na dnevni red. Još je veći apsurd da je SNSD, koji je vlast u Republici Srpskoj, takođe opstruisao stavljanje Prijedloga tog zakona na dnevni red mjesecima, iako je takav Prijedlog u nacionalnom interesu Republike Srpske.

Licemjerno je da se nakon svih tih blokada i opstrukcija, SNSD javlja kao najveći promoter i branilac Prijedloga zakona koji je podnijela SDS. Povlačenje prijedloga ne znači odustajanje od stavova, već priliku za dodatne konsultacije kako bismo sa ostalim strankama osigurali najbolju strategiju u interesu Republike Srpske.

Na lokalnim izborima 2000. godine Srpska demokratska stranka osvojila je 226.226 glasova. Dvadeset i četiri godine kasnije, na izborima koji su održani prije tri sedmice, SDS je osvojio svega 83.681 glas. U procentima to izgleda ovako: za SDS je 2000. godine glasalo 36,1, a ove godine 12,53 odsto birača. Šta se desilo u međuvremenu?

- U tom međuvremenu od 24 godine desilo se nekoliko pokušaja međunarodne zajednice da ukloni SDS sa političke scene. Sam izborni zakon koji daje mandat ne stranci već kandidatima na listama, te način računanja mandata koji favorizuje male stranke (Sent Lagijev, umjesto Hontov kao u većini evropskih država), skrojeni su da se oslabi i eliminiše prvenstveno SDS.

Čak i prije te 2000. godine desio se raskol Biljane Plavšić uz pomoć Milorada Dodika i međunarodne zajednice, nakon čega je stranka bila prepolovljena, ali se vratila snažnija na izborima 2000. godine. Međutim, pritisak je nastavljen 2004. godine od strane visokih predstavnika smjenom i zabranom političkog djelovanja za 60 funkcionera SDS-a i tadašnjem predsjedniku stranke Draganu Kaliniću.

U tom periodu je stranka i stavljena na američku OFAC crnu listu. Već tada je na lokalnim izborima te 2004. godine SDS pao sa 226.000 na 116.000 glasova. Zatim je 2005. godine blokiran račun SDS-a i stranka je morala godinu dana prikupljati 2,6 miliona KM za deblokadu računa u čemu se uspjelo nekoliko mjeseci pred republičke izbore 2006. godine kada SDS dalje pada na 103.000 glasova.

Svi ti potezi međunarodne zajednice su očigledno najviše išli u prilog Miloradu Dodiku i SNSD-u čiji je broj glasova rastao obrnuto proporcionalno u istom periodu i to sa 83.000 glasova 2000. godine na i dan danas rekordnih 244.000 glasova. Uz sve to Dragan Čavić, tadašnji predsjednik SDS-a i Republike Srpske, nekoliko mjeseci pred izbore 2006. godine dao je na tacni premijerski mandat Miloradu Dodiku koji je u izbore ušao sa pozicije vlasti neopterećene problemima i uz izdašnu zloupotrebu sredstava budžeta Republike Srpske, što je iz ove perspektive bila kolosalna greška, jer je SNSD bukvalno za dvije godine rastao za dva puta sa 118 na 244.000 glasova.

Dakle, SDS se do dana današnjeg pokušava oporaviti od tog pada 2006. godine na 103.000 glasova. Stranka se oporavila donekle na lokalnim izborima 2012. godine kada je osvojila 146.000 glasova i 25 načelničkih mandata, kao i 2014. godine na republičkim izborima koji su izgubljeni za dlaku, a posljedice tadašnjeg fenomena „papaka“ koji pravosudni sistem nije kaznio, tj. političku korupciju, osjećamo i dan-danas.

Ukrupnjavanje opozicije

Mnoge su promjene od tada do danas oblikovale političku scenu, a SDS je ostao vjeran svojim osnovnim principima, iako su došla nova politička pitanja i izazovi. Naša misija ostaje ista, ali pristup treba da bude dinamičan i u skladu s novim vremenom.

Da li je moguće ukrupnjavanje opozicije uoči narednih opštih izbora?

- Ukoliko dijelimo iste ciljeve i viziju, vjerujem da je ukrupnjavanje opozicije svakako mogućnost koju treba razmotriti, pogotovo ako će to koristiti Republici Srpskoj. Eksperimenti poput nekadašnjeg „Saveza za promjene“ nisu se pokazali kao dobitna kombinacija, a smatram da se opozicija može i treba okupiti oko SDS-a kao najjače opozicione stranke.

Da li i dalje smatrate da je SDS glavni opozicioni barjak? Zašto to ne može da bude Draško Stanivuković koji je dva puta pobjeđivao u Banjoj Luci?

- SDS i nominalno i procentualno ima najveći broj glasova od svih stranaka opozicije i temeljna je opoziciona snaga s tradicijom i prepoznatljivim vrijednostima. Mi možemo podržati kandidate drugih stranaka u dogovoru okupljene opozicije, kao što smo i ranije za neke od inokosnih funkcija, ukoliko se procijeni da imaju najveće šanse za pobjedu, ali prvenstvo poteza treba da ima SDS kao najjača stranka opozicije. Uvažavam rad svakog opozicionog lidera,  ali SDS ostaje glavna opoziciona snaga zbog svoje tradicije i dosljednosti  i rezultata.

Da li je sva nada opozicije položena u to da će neko drugi, u ovom slučaju Sud BiH, uraditi njen posao kada je Dodik u pitanju?

- Srpska demokratska stranka se bori za promjenu vlasti u Republici Srpskoj demokratskim metodama, a što se tiče suda, moje mišljenje je da je Dodik zaslužio da mu sude sudovi Republike Srpske za decenijski kriminal i korupciju, te pljačku narodnog bogatstva Republike Srpske. U tom smislu očekujem da će se to prije ili kasnije desiti.