Iguman Danilo Pavlović: Na Božić otvorimo srce svakom čovjeku
Iguman Danilo: Uvijek treba biti okrenut drugom čovjeku/Damir Deljo
Iguman manastira Žitomislić kod Mostara Danilo Pavlović govori za Oslobođenje o velikom hrišćanskom prazniku i njegovim običajima.
Pravoslavni vjernici obilježavaju najradosniji hrišćanski praznik - Božić. Koliko su se među vjernicima u današnjem vremenu sačuvali običaji poput slame, česnice, pečenice, položajnika...?
- Slavimo najradosniji hrišćanski praznik i mislim da sve ovo što ste pomenuli je nešto što je duboko ukorijenjeno u tradiciju i da će se vrlo teško ljudi toga i odreći.
Nedjelje priprema
Božić je prvenstveno duhovni događaj koji se prenosi u kuće, u domaćinstva i onda je sve ovo što ste pomenuli i slama, i česnica, i pripremanje hrane, nešto što slikovito i jasno pokazuje Božić kao sveobuhvatni praznik.
Nizom porodničnih praznika najavljen je ovaj najveći. Šta nam možete reći o njima?
- Pred Božić prvo predstoji post, kojim se pripremimo za dolazak Božića, a onda postoje i ovi praznici, ustvari, nedjelje pripreme, koje uvijek ukazuju na to da je Božić porodični praznik. Zato imamo Djetinjce, Materice i Oce, koji ukazuju na temeljne vrijednosti porodičnog života. Vrlo je važno da kažemo da to ne znači da ljudi koji ne žive u porodicama nemaju pravi doživljaj Božića. Dakle, sve što nas upućuje na Božić, upućuje na to da je Bog postao čovjek, da je sišao među ljude i da je otvorio srce za svakog čovjeka.
Manastir Žitomislić godinama je kuća za sve dobronamjerne ljude, kako mimo praznika, tako i na njihovom obilježavanju. Da li je i ove godine tako?
- Da, na naše praznike bude vidljivo upravo to zajedništvo o kojem govorite, ovdje dolaze ljudi. Na Badnje veče bude nekoliko stotina ljudi i zaista ne možemo ni prepoznati ko je koje vjere i nacija, niti nam je to bitno - ni na Božić, ni kroz godinu - zato što je ovo manastir koji je otvoren za svakoga. Praznici najljepše to pokazuju zato što se, čini mi se, u ovom manastiru to posebno vidi, zato što slavimo sa svojim komšijama, sa svojim prijateljima. Slavimo sa svim dobronamjernim ljudima i taj osjećaj je nešto što je najdragocjenije.
Koje su najvažnije poruke koje biste uputili vjernicima pred Božić?
- Božić je praznik mira, i to onog najdubljeg mira, kada je Bog postao čovjek, kada je sišao među nas, ljude, i kada je pomirio to dvoje - zemlju i nebo. Tako da smo mi koji se zovemo hrišćanima i djecom Božijom i koji proslavljamo Božić pozvani na to da budemo vjesnici mira. Mi ne možemo uticati na veliki mir u svijetu, ali možemo itekako da utičemo na mir sa ljudima sa kojima živimo. Dakle, poruka Božića je to da smo djeca Božija, to znači da smo djeca Nebeskog Oca i da je naše opredjeljenje uvijek okrenuto ka nebu, a to uvijek znači okrenuti smo prema drugom čovjeku.
Šta manastir Žitomislić predstavlja za pravoslavnu zajednicu u Hercegovini, ali i šire?
- Manastir je u ovoj najnovijoj istoriji prvi vjerski objekat koji je obnovljen. Prvo bogoslužbeno mjesto koje je zaživjelo u dolini Neretve i ljudi ga prepoznaju upravo takvim. Ovo je za pravoslavne Srbe jako značajna svetinja, istorijska, ali i u ovom smislu zato što ljudi ovdje na nenedjeljna bogosluženja dolaze po raznim svojim potrebama, ne samo duhovnim nego i drugim. Ljudi ovdje nalaze utjehu i ovo je, zaista, mjesto koje je ljudima nekakva sigurnost - da ne govorim ovim savremenim siromašnim jezikom, sigurnost povratka - ali zaista jeste sigurnost opstanka na ovim prostorima.
Međureligijsko vijeće BiH ponovo je u punom sastavu povratkom mitropolita dabrobosanskog Hrizostoma. No, čini se da je u Hercegovini saradnja između religijskih zajednica uvijek i bila dobra. Šta je recept?
- Recept je prvo slušati puls ljudi. Moje iskustvo je, i to vrlo često ponavljam, da su ljudi sve tri zajednice, obični ljudi, obični vjernici, obični građani spremni za suživot. Svaka razjedinjenost, svaka podjela uvijek dolazi odozgo i uvijek je instrumentalizovana od političara ili vjerskih službenika koji ne mogu da se otrgnu tom uticaju. Treba slušati ljude i treba biti otvoren.
Vjera u dobro
Međureligijsko vijeće BiH je vrlo značajno za Bosnu i Hercegovinu prosto zato što ono je jedino koje postoji u regionu kao takvo. Ima jako dobre rezultate i zato smo srećni što ono ponovo radi u punom kapacitetu. Ali, ono što je na terenu bitno, jeste da mi imamo dobre odnose koje moramo graditi sopstvenim stavom, svojim sopstvenim htijenjem. Treba da želimo to. I ako smo zaista dobri, uvijek ćemo naći partnere. I u druge dvije vjerske zajednice imate uvijek sa kim razgovarati i praviti dobru saradnju. I to će uvijek imati dobrog odjeka među ljudima, to je, dakle, recept.
Koja je Vaša poruka mladima?
- Uvijek vjerujem u mlade ljude i mislim da mladi nose promjenu, ali uvijek i neko osvježenje. Svi pioniri bilo kojeg velikog djela u istoriji čovječanstva su to obično radili u mladim godinama. Bili to svetitelji, mučenici, propovjednici, učitelji, filozofi... Mladost je nešto što nosi progres, tako da vjerujem u današnje mlade ljude. Mladi ljudi imaju mogućnost dobre i bolje komunikacije nego što smo mi to imali i kroz sve ove društvene mreže, koje mi vrlo često znamo da kritikujemo. Tu postoji jedna dobra sfera, postoji dobra komunikacija. Mladim ljudima poručujem da treba da vjeruju u dobro i da vjeruju jedni drugima. Da ne dozvole da budu uvučeni ni u kakvu propagandu, bila ona politička, nacionalistička, koju danas vrlo često susrećemo, čujemo i vidimo. Da misle svojom glavom i da, naročito, slušaju svoje srce i svoju pamet. A ono što mene jako brine u Bosni i Hercegovini je to da nama mladi ljudi odlaze u neke druge zemlje. Niko od nas, ja pogotovo, ne može da im kaže da ostanu, da se vrate, ali moramo zavoljeti ovu svoju zemlju i ne smijemo je tek tako ostaviti drugima.