Faruk Hadžić: Povećanje minimalca jača dostojanstvo radnika, ali gura cijene naviše
Gospodine Hadžiću, ušli smo u izbornu godinu za koju mnogi procjenjuju da će biti izgubljena sa aspekta provođenja reformi. Koliko će, uzimajući to u obzir, kao i turbulencije na političkoj sceni, uticati na ekonomski oporavak FBiH?
- Kad god su u pitanju izborne godine, za njih možemo slobodno reći da u pravilu mijenjaju način na koji se donose ekonomske odluke, ne toliko nužno po obimu mjera, već po njihovom vremenskom efektu. Onda u takvim okolnostima fokus se češće stavlja na kratkoročne efekte koji su brzo vidljivi, dok se dugoročne reforme, čiji su rezultati sporiji i manje opipljivi, često odgađaju, što opet samo po sebi ne mora proizvesti negativan ekonomski ishod, ali značajno utiče na kretanje oporavka i kvalitet ekonomskog rasta, koji bi naši građani trebali osjetiti.
Ispod potencijala
U takvim okolnostima bitno je naglasiti i da političke turbulencije dodatno djeluju kroz kanal očekivanja. Kada su poruke donosilaca odluka neujednačene ili se često mijenjaju, privredni subjekti i građani prirodno postaju oprezniji u donošenju svojih odluka, bez obzira na to da li se radi o investicijama, zapošljavanju ili odlukama o potrošnji. Krajnji rezultat toga je da takvo ponašanje proizlazi iz procjene rizika i osjećaja neizvjesnosti, što je često snažniji faktor od samih ekonomskih pokazatelja. Zbog toga se u izbornoj godini realnije može govoriti o usporavanju ekonomskog zamaha, nego o klasičnom padu. Ekonomija nastavlja naravno da funkcioniše, ali ispod svog potencijala, što dugoročno ima sličan efekat kao i propuštene reforme, tako da građani ne osjećaju poboljšanje životnog standarda, a privreda gubi motiv za širenje i inovacije.
I u ovu godinu smo ušli bez usvojenog budžeta FBiH. Usvajanje budžeta teškog 8,8 milijardi KM očekuje se na sjednici Predstavničkog doma Parlamenta FBiH zakazanoj za 19. i 20. januar. Evidentan je rast socijalnih davanja, a neizostavna su i zaduživanja. Pojedini ekonomisti cijene da je riječ o dokumentu koji je izborni, ali ne i razvojni. Šta Vi mislite o tome?
- Budžet FBiH za ovu godinu posmatran kroz ovaj nominalni iznos svakako predstavlja značajan fiskalni okvir. Međutim, mi nekada krenemo od pogrešnih pitanja ili konstatacija, jer obično samo gledamo ukupni iznos budžeta, umjesto da analizu i pažnju usmjerimo na pitanje “kako je strukturisan”, kao i kakve signale šalje različitim akterima u društvu. Povećanje socijalnih izdvajanja ima jasan stabilizacijski efekat u kratkom roku, posebno u uslovima rasta troškova života - inflacije, čemu svakodnevno svjedočimo. Istovremeno, ako se veći dio budžetskog rasta oslanja na potrošnju, a manje na investicije i mjere koje podstiču produktivnost, onda nam razvojni efekti ostaju ograničeni. Zbog toga budžet ne samo u ovoj godini već i u prethodnim djeluje više kao instrument održavanja postojećeg stanja nego kao poluga koja može dovesti do promjena. Kada je u pitanju zaduživanje, tu se slažem sa mišljenjem kolega ekonomista koji kažu da to samo po sebi nije problem, ali njegova opravdanost zavisi od namjene. Dug koji finansira projekte sa jasnim ekonomskim povratom šalje poruku stabilnosti i povjerenja, dok sa druge strane dug koji se koristi za pokrivanje tekuće potrošnje može dugoročno uticati na percepciju fiskalne održivosti. Upravo ta percepcija često utiče na ponašanje investitora i kreditora, te će biti interesantno pratiti kako će se oba entiteta ponašati u narednih nekoliko godina i koliko će imati prilike za vanjsko zaduženje.
Mnogo je dilema i nedoumica u javnosti u vezi s predloženim izmjenama Zakona o PIO kojim se planira uvesti šest nivoa minimalne penzije. Da li je vlast uradila izmjene koje će značiti dobrobit za društvo, sadašnje, ali i buduće penzionere, i ima li šanse da ovaj prijedlog dobije podršku u Parlamentu FBiH?
- Predložene izmjene Zakona o PIO/MIO pokušavaju adresirati jedno od najosjetljivijih pitanja u društvu, a to je adekvatnost nivoa penzija i osjećaj sigurnosti koji većina penzionera danas nema. Naš penzioni sistem je veoma specifičan, zasnovan je na principima međugeneracijske solidarnosti, što znači da ja kao radnik uplaćujem doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje, a od tog prikupljenog novca isplaćuju se penzije za naše roditelje. Sada se nalazimo u jednom izazovnom periodu, gdje se pokušava osigurati dostojanstven život za penzionere koji je sve teži zbog rasta cijena, te dosta bržeg rasta broja penzionera u odnosu na broj radnika.
Doc. dr. Hadžić: Važno je vidjeti kako je budžet strukturisan
Pravila igre
Kao primjer može poslužiti da je u FBiH od aprila 2019. do novembra 2025. godine, neto povećanje broja radnika, prijavljenih kod Porezne uprave FBiH iznosilo 15.171, dok je prema podacima PIO/MIOFBiH, neto povećanje broja penzionera iznosilo 47.531. Dakle, razlika je preko 32.000 u korist penzionera, a nemojte zaboraviti da smo, nažalost, imali i pandemiju Covid-19, koja je u velikoj mjeri uticala na stopu mortaliteta penzionera. Tada se izdvajalo mjesečno oko 175 miliona KM za penzije, dok je u novembru 2025. taj iznos bio oko 315 miliona KM mjesečno. U 2026. godini će taj iznos značajnije rasti zbog povećanja penzija, a iznos prikupljenih doprinosa neće pratiti to povećanje, što ukazuje da neko mora te novce zaraditi, jer je alternativa zaduživanje ili isplata penzija iz drugih poreza, poput PDV-a ili akciza.
Na januarskoj sjednici Predstavničkog doma FBiH je i Prijedlog zakona o fiskalizaciji transakcija u FBiH. Da li bismo usvajanjem ovog zakona dobili efikasan alat kojim bi siva ekonomija bila svedena na najmanju moguću mjeru i kada će privreda dočekati smanjenje nameta?
- Kod ovog zakonskog rješenja ključno je kako privreda i građani percipiraju nova fiskalna pravila igre, na način da li ga doživljavaju kao alat kontrole ili kao mehanizam koji osigurava ravnopravne uslove na tržištu. Ako se fiskalizacija uvodi postepeno, uz jasna pravila i tehničku podršku, ona može promijeniti ponašanje tržišnih aktera bez potrebe za represivnim mjerama. U tom slučaju, formalizacija poslovanja postaje racionalan izbor.
Od 1. januara minimalna plata u FBiH iznosi 1.027 KM, dok će s druge strane zvaničnicima u FBiH plate znatno rasti u ovoj godini. Kakva se time šalje poruka i ima li prostora da se u tekućoj godini nešto uradi na planu poboljšanja položaja radnika?
- Pitanje povećanja minimalne plate izazvalo je veliki broj komentara. Ovo povećanje sa jedne strane ima snažan simbolički i psihološki efekat, jer direktno utiče na osjećaj dostojanstva rada, ali sa druge strane povećanje minimalne plate dovelo je do i rastućih troškova za druge privredne subjekte, posebno obrtnike, čija stopa doprinosa je direktno vezana za rast prosječne bruto plate. Sada će ti obrtnici morati povećati cijene svojih proizvoda ili usluga, jer će imati dosta veće rastuće troškove koje trebaju finansirati prema državi. Pitanje plata izabranih zvaničnika je specifično i o tome sam govorio i pisao početkom prošle godine, jer su oni zakonski posmatrani, kao i državni službenici. Problem nastaje onog trenutka kada, recimo, sindikati državnih službenika traže povećanje plata, te se dogovori nova osnovica. Državni službenici koji imaju niže koeficijente, recimo 2 ili 3, množe svoje koeficijente sa novom osnovicom, te zbog toga oni, na primjer, dobiju 50 KM povećanje. S obzirom na to da su istim zakonom vezani i izabrani dužnosnici, njihovi koeficijenti su po pravilu dosta viši, te se kao primjer može uzeti 7 ili 8, te se taj broj množi sa istom osnovicom. Tu nastaje razlika, jer zbog povećanja osnovice, svima rastu plate, ali nesrazmjerno.
Očekuje se povećanje penzija za oko 17 posto. Međutim, to povećanje su već pojela poskupljenja. Na koji način olakšati život ove populacije, gdje većina penzionera živi na rubu siromaštva?
- Kada se rast primanja poklopi sa kontinuiranim rastom cijena osnovnih životnih namirnica, subjektivni osjećaj poboljšanja izostaje. U takvim okolnostima ciljane mjere mogu imati veći efekat od linearnog povećanja. Subvencionisanje osnovnih troškova, poput energije, lijekova ili javnog prijevoza, često direktnije utiče na kvalitet života ove populacije. Iako je ovo dobar metod, problem je što mnogi građani to ne vide. Kao primjer mogu navesti liste esencijalnih lijekova, gdje možda neki penzioner dobije besplatno na mjesečnom nivou 100-200 KM vrijednosti lijeka, ali se to ne primijeti kao dobitak, već se samo gleda novac koji se dobije na račun. S druge strane, kada bi se navedeni novac uplaćivao na račun, ali da ga osoba zaista potroši na lijekove, onda bi se zaista vidjelo koliko postoji i drugih mjera koje mogu unaprijediti status svih građana. Demografski problemi nas sada počinju ozbiljno sustizati, jer ne zapošljavamo ni približno radnika koliko treba našoj ekonomiji i društvu, posebno broj radnika koji bi mogao finansirati sve rastuće potrebe penzionera, ne samo kroz penzije već i kroz pružanje kvaliteta zdravstvenih usluga.
Bolnije mjere
Za kraj, nekako imam osjećaj da propuštamo prilike da provedemo prave mjere i reforme u pravo vrijeme. Prave mjere u pogrešno vrijeme nemaju ni približno isti efekat za ekonomiju. Tema koja je sada vrlo bitna, ali se o njoj dovoljno ne priča, jeste masovniji uvoz stranih radnika, jer ovo što imamo na domaćem tržištu nije dovoljno. Bitku sa demografijom smo izgubili. Politika može ovo pitanje ignorisati, ali posljedice demografskih problema ne zanimaju penzionere, jer oni očekuju svoju zarađenu penziju. Cjelokupno društvo je na neki način frustrirano, sa razlogom, jer propuštamo prilike, ali opet imam osjećaj da nismo baš spremni napustiti koncept statusa quo i nekada svi podnijeti malo bolnije mjere u kratkom roku da bi nam bilo bolje dugoročno. Da ne bude da nam je sve crno, bitno je naglasiti da rješenja postoje, ali ona koja se mogu u određenom trenutku provesti. Nama je, recimo, godina prošla u temama da li treba minimalac biti 1.000 KM ili ne, ili da li raditi nedjeljom ili ne, dok druge zemlje raspravljaju o novim modelima umjetne inteligencije koji povećavaju produktivnost i ubrzavaju napredak ili čak prave robote koje pokreće umjetna inteligencija. To je suštinska razlika zašto su neki uspjeli, a zašto drugi vrlo sporo idu naprijed.
