Europarlamentarac Kolar za Oslobođenje: Dejtonski sistem usporava BiH, trebao je biti privremen

Europarlamentarac iz Češke Republike Ondřej Kolář stalni je izvjestitelj Odbora za vanjske poslove Evropskog parlamenta za Bosnu i Hercegovinu. Tokom studijske posjete bh. novinara Bruxellesu, koju je organizovao DEIBiH uz nesebičnu podršku Ambasade Republike Francuske u našoj zemlji i GIZ-a, razgovarali smo o evropskom putu Bosne i Hercegovine. Nakon posjete, Kolář za Oslobođenje govori o izazovima sa kojima se suočava i Unija, problemu ruskog malignog utjecaja, ali i poteškoćama na putu Bosne i Hercegovine ka EU.

Tokom predstavljanja Izvještaja Evropske komisije o BiH za 2025. pred AFET-om, osvrnuli ste se na problem percepcije proširenja EU i unutar same Unije, ali i izvan nje. Naglasili ste da se građanima u zemljama kandidatkinjama čini kao da se EU poigrava jer se proširenje odgađa u nedogled. Je li se percepcija promijenila i šta je nužno uraditi za taj korak?

- Ne, bojim se da se ta percepcija zapravo nije promijenila. I mora se reći da EU snosi dio odgovornosti za to. Sjećam se kada je Češka Republika težila pridruživanju EU – tada se Unija rasprostranjeno smatrala jedinim putem naprijed, a naši političari činili su sve što su mogli kako bi ispunili kriterije.

Birajte pametnije

Ali, svijet se promijenio u proteklih dvadeset godina. Politički pejzaž se promijenio, sigurnosna situacija se promijenila, utjecaj Rusije je porastao, a rat bukti na našim granicama. Jedino što se nije promijenilo su pravila pristupanja. Ta pravila su, naravno, neophodna, ali dug put ka članstvu za mnoge je postao iscrpljujući – a vremenom čak i obeshrabrujući. To je nešto što mi, kao Evropa, ne bismo trebali ignorisati.

Moramo mnogo bolje objasniti da se isplati ispuniti kriterije i postati dio Unije, da zaista imamo mnogo toga za ponuditi. Istovremeno, unutar same EU moramo jasno staviti do znanja da proširenje koristi svima nama. Nažalost, bojim se da ni to ne radimo posebno dobro.

Ovogodišnji izvještaj ne može se ocijeniti kao pozitivan, problema je mnogo. Odakle krenuti?

- To je zaista teško pitanje. Počeo bih tako što bih rekao da svi trebamo preuzeti odgovornost za vlastitu budućnost. Upiranje prstom, krivljenje drugih za to što stvari ne funkcionišu ili mišljenje da je lakše ne raditi ništa – to je pravi problem u politici danas ne samo u nekim zemljama EU nego, nažalost, i u BiH. Ako bi se političari i civilno društvo angažovali, prihvatili svoj dio obaveza i počeli zaista nešto raditi umjesto da samo žale i odugovlače, to bi bio fantastičan prvi korak. Tada EU može uskočiti u vezi sa konkretnim pitanjima - nuditi savjete, smjernice, podršku – ali ne možemo izvoziti snagu volje ili odlučnost.

Šta BiH konkretno treba uraditi da bi do kraja godine EU zvanično otvorila pregovore i dobila datum za prvu Međuvladinu konferenciju? Ukoliko završimo procese usvajanja zakona o VSTV-u i Sudu BiH i imenovanja glavnog pregovarača, jesu li realne šanse da narednih mjeseci uđemo u sljedeću fazu evropskih integracija? Šta EU može uraditi da BiH konačno postane dijelom Unije?

- To su, naravno, nužni i pozitivni koraci prema pristupu EU, ali moramo biti iskreni. Bosna još ima puno posla pred sobom, a s obzirom na dosadašnji napredak, ovo će više biti dugotrajna utrka. Zaista bih želio da se to dogodi što je brže moguće, ali to bi zahtijevalo dramatičnu promjenu u trenutnom pristupu bosanskog političkog vodstva i njihovu spremnost da se međusobno dogovore o potrebnim koracima.

Kako da BiH napravi pomak od Daytona ka Bruxellesu?

- Građani Bosne i Hercegovine trebaju birati ljude koji zaista vide da je Dejtonski sistem nešto što je trebalo biti privremeno, da ne može trajati vječno, da usporava zemlju i da – bez namjere da budem nepristojan - zapravo navodi mnoge ljude da Bosnu i Hercegovinu vide kao protektorat. Jer, ako imate nekoga ko ima moć da poništi mnoge odluke koje donose lokalni, domaći političari, ako imate nekoga ko ima moć da interveniše - ne mislim to na loš način - da mijenja zakone i donosi važne odluke za zemlju, onda je riječ protektorat ta koja mnogima očigledno pada na pamet.

Stoga mislim da i građani BiH moraju shvatiti da takav sistem usporava zemlju, ne nudi perspektivu i budućnost, te da moraju birati političare koji to razumiju i koji zaista žele krenuti dalje od takvog sistema, političare koji su spremni da budu odgovorni i donose odluke i koji se neće oslanjati na nekog drugog da donosi odluke umjesto njih i mijenja sve što oni odluče.

Očigledno govorite o visokom predstavniku. Da li je BiH spremna za odlazak OHR-a i zašto?

- Nisam baš siguran u to. To je nešto na šta ne mogu odgovoriti, jer da bi se to desilo, bila bi potrebna ogromna doza odgovornosti lokalnih političara i prava sposobnost za pronalaženje zajedničkog jezika i kompromisa. Ne želim nikoga uvrijediti, ali vidio sam neke stvarne nedostatke u toj drugoj oblasti.

Tokom julske debate o izvještajima o BiH za 2023. i 2024. upozorili ste da ne planirate pregovarati sa onima koji imaju probleme sa zakonom, govoreći konkretno o Miloradu Dodiku. Dodik je bivši predsjednik RS-a. Kakva su očekivanja u EU sada, uzevši u obzir da su Dodikovi ljudi, ali i sam Dodik, i dalje veoma politički aktivni?

- Dopustite mi da na to pitanje odgovorim malo drugačije. EU definitivno želi vidjeti proširenje, želi da se BiH i druge zemlje s kojima dijelimo puno toga pridruže Uniji. Ali, postoje određene crvene linije i stavovi od kojih jednostavno ne možemo odstupiti - uključujući činjenicu da ne želimo pregovarati s ljudima koji imaju pravne probleme koji ih prate.

Jačanje otpornosti

Poštujemo izbor naroda i uvijek ćemo ga poštovati, ali imati konstruktivne razgovore s nekim ko očito djeluje protiv nas jednostavno nije moguće.

Kolář: Sama EU se ne nosi baš najbolje s ruskim utjecajem

Često ste upozoravali i na problem ruskog malignog utjecaja pa i kada je riječ o BiH. Kako se oduprijeti i kako nam EU može pomoći, uzevši u obzir da i unutar Unije postoje brojni problemi, konkretno i sa Mađarskom, ali i sa jačanjem radikalizama?

- Iskreno, sama EU se ne nosi baš najbolje s ruskim utjecajem. Zemlje EU su glavne mete hibridnih napada – podmetanja požara, eksplozija, vandalizma, cyber napada, sabotaža i, naravno, masovnih operacija utjecaja usmjerenih direktno na naša društva. Suočavamo se sa svim tim i ne mislim da se branimo onoliko učinkovito koliko bismo mogli. Jedino što će zaista uspjeti je jačanje otpornosti društva - osiguravanje da nije ranjivo na dezinformacije, da se njime ne može lako manipulisati – dok istovremeno postavljamo jasne crvene linije koje govore da smo završili sa tolerisanjem takvih postupaka i da ćemo zapravo poduzeti mjere, a ne samo raspravljati o tome trebamo li to učiniti.