Dženan Jahić - Od profesionalnog muzičara i plesača do specijaliste ortopedske hirurgije
Bio je jedan od najpoznatijih muzičara i kompozitora u BiH, a sjajno je vladao i vještinama latinoameričkih i standardnih plesova koje su mu donijele brojne nagrade. Međutim, godinama nije prisutan na muzičkoj sceni, a razlog je, kako kaže za Oslobođenje, to što je uplovio u neke sasvim drugačije profesionalne vode. Danas je Dženan Jahić jedan od ponajboljih specijalista ortopedske hirurgije i doktor medicinskih nauka, a radi u Općoj bolnici “Prim. dr. Abdulah Nakaš”.
Kako je Dženan Jahić odlučio da se povuče sa scene kad je bio na muzičkom vrhuncu i postane ljekar. Šta je presudilo?
- Muziku, odnosno pjesmu, radio sam dosta ozbiljno, ali to je meni u suštini uvijek bio hobi. Moji roditelji su to voljeli, podržavali me, a ples je bio nešto što sam tako ludo volio i što mi je značilo i za moje tijelo i um. Sedamnaest godina sam se, dakle, profesionalno bavio sportskim plesom i osvojio 20 titula državnog prvaka u latinoameričkim i standardnim plesovima i dosta međunarodnih zlatnih medalja.
Od Münchena do Katara
Zažalite li nekad za muzikom?
- Zažalim što uopšte ne stignem uzeti gitaru u ruke. Vjerujte, toliko se umorim, jer je u ovom poslu puno rada, odricanja, izgubim puno energije na preglede, dežurstva, operacije...
Tokom pet godina specijalizacije obišli ste, odnosno stekli iskustvo u brojnim bolnicama?
- Bio sam u Sloveniji, u vrhunskoj ortopedskoj bolnici i tu sam puno naučio. Bio sam također dva mjeseca na trauma-centru u Münchenu. Onda sam bio u jednoj vrhunskoj bolnici u Dohi. Također sam učio i od vrhunskog stručnjaka Jerga Richtera. I pored tih edukacija u bolnicama imao sam više kurseva na leševima u različitim gradovima Austrije, Njemačke i Slovenije. To su specifični kursevi za artroskopiju koljena i ramena. Uglavnom, smatrao sam da mi, kao u sportskom plesu, treba trening, odnosno da trebam učiti od vrhunskih stručnjaka. A puno toga sam naučio i ovdje. Sve što nisam obavio van države, obavio sam na Kliničkom centru Univerziteta u Sarajevu.
Osim što ste specijalista ortopedske hirurgije i doktor medicinskih nauka, imate još nekoliko titula?
- Da, magistar sam zdravstvenog menadžmenta, vlasnik diplome Međunarodnog olimpijskog komiteta za oblast sportske medicine. Također sam predsjednik zdravstvene komisije Olimpijskog komiteta BiH i predsjednik Bosanskohercegovačkog udruženja za stopalo i gležanj.
Upravo je to udruženje s Vama na čelu nedavno bilo domaćin kursa za hirurgiju stopala i gležnja. Šta je to novo što nam možete reći kad je ova oblast u pitanju?
- Kurs je organiziralo Evropsko udruženje za stopalo i gležanj (EFAS), a ja sam bio domaćin. Kurs se sastojao od lekcija Edukacionog komiteta EFAS-a i predsjednika EFAS-a, uz sesije na 3D modelima kostiju. Na kursu je učestvovalo 60 ortopeda iz 15 različitih zemalja.
- Želja mi je da promoviram i unaprijedim znanje o hirurgiji stopala i gležnja u našoj zemlji i regionu. Ovo je prvi put da EFAS pravi kurs u našoj zemlji. Značaj kursa je veliki, jer podizanjem znanja hirurga stvaramo prostor za kvalitetnije liječenje pacijenata s ovim problemima. Posebna nam je čast što smo ugostili predsjednika Evropskog udruženja Krisa Buedtsa. Moram spomenuti da je sve na ovom kursu bilo novo, odnosno medicina je prilično napredovala. Nažalost, znanje o stopalu i gležnju (skočni zglob) je na totalno niskom nivou u našoj državi, čak i regionu. Zato sam na ovaj način želio da približim ljudima, odnosno prije svega hirurzima, novosti u medicini o stopalu i gležnju. Mi, hirurzi ortopedi, nažalost, nekad ne znamo šta možemo sve raditi neoperativno i operativno kada osoba ima bolest, odnosno deformitet neke regije ili eventualno bolest nakon određene traume.
Ja sam iskoristio poznanstvo sa ljudima u EFAS-u da dovedem njihov kurs u Sarajevo.
Jedan od noviteta koji se već izvjesno vrijeme koristi u ortopedskoj hirurgiji je ubrizgavanje plazme i hijalurona. Šta je tu zapravo najbitnije?
- U novije vrijeme pacijenti žele iscrpiti sve mogućnosti neoperativnog liječenja. To podrazumijeva da se treba učiniti sve prije nego što se ljekar odluči na operaciju.
Regenerativna medicina
Dakle, područje regenerativne medicine je veoma napredovalo i kada pričamo o velikim zglobovima kao što su koljeno, rame, pa čak i skočni zglob, postoji način da puno pomognemo oštećenoj hrskavici. I tu onda dolaze plazma i hijaluron, pojedinačno i skupa. I pacijenti imaju velike koristi od toga, odnosno i dalje imaju svoj zglob, a osjećaj je bolji.
Znači, laički rečeno, to zapravo pomaže hrskavici da se zagladi i popuni?
- Da. Hrskavica se osvježi i obnovi, da ne bude toliko oštećena, a hijaluron služi za podmazivanje. I u kombinaciji plazma i hijaluron daju velike efekte. Nažalost, to se u današnjem vremenu uglavnom radi u privatnom sektoru.
Vi ste jedan od rijetkih koji je izašao iz sjene oca (poznati profesor na Ekonomskom fakultetu), odnosno imate vlastiti profesionalni put, karijeru i uspjeh. Da li Vam imponuje to što neko ne može reći: Eh, on je uspio, jer je sin tog i tog?
- Zanimljivo pitanje. To se sve nekako spontano razvilo. Moj otac se bavi ekonomijom i on je sigurno jedno veliko ime u tom području. Mene nije to privlačilo, izabrao sam medicinu. Nekad mi je drago što mogu reći da sam morao svoj put sam da pravim.
