Charles Kupchan: Rusija preko RS pokušava uticati na politiku i povećati podjele, BiH će ući u NATO
Dr. Charles Kupchan, profesor međunarodnih odnosa na Univerzitetu Georgetown u Washingtonu i viši saradnik u Vijeću za međunarodne odnose (CFR), smatra da danas svjedočimo raspršenoj raspodjeli moći na globalnom nivou, a članstvo naše zemlje u EU i NATO-u nije upitno, pitanje je samo kada će do toga doći.
Šta je svijetu danas najveća prijetnja?
- Nakon hladnog rata bio je period koji bih nazvao političkom naivnošću, kada se zaista vjerovalo da se - kako je rekao politički filozof Francis Fukuyama - historija bliži kraju i da je veliki rivalitet moći završen. Nažalost, shvatili smo da to nije slučaj i da smo proživljavali period zatišja prije oluje. Globalna ravnoteža snaga se brzo mijenja i krećemo se iz ere u kojoj su SAD bile prilično dominantne u eru u kojoj postoji difuznija raspodjela moći. Mislim da gledamo historijski pokret u razmjerama koje nismo vidjeli nekoliko stotina godina. Prije nekoliko stotina godina, dvije najjače sile na svijetu bile su Indija i Kina koje su zajedno predstavljale oko polovinu globalnog bogatstva. A onda se moć prebacila na Sjever i Zapad, na Evropu i SAD koje su postale dominantne.
Previranje moći
Sada ulazimo u period u kojem se moć vraća sa Zapada na Istok i sa Sjevera na Jug. A ta preraspodjela moći izaziva konkurenciju, geopolitičko nadmetanje. Taj proces bi se normalno odvijao sporo, ali ruska invazija na Ukrajinu bila je kao paljenje šibice. Sada svjedočimo geopolitičkom scenariju koji liči na hladni rat sa Zapadom na jednoj strani i Rusijom i Kinom na drugoj, te geopolitičkom podjelom u sredini. Ali, za razliku od hladnog rata, većina ostatka svijeta neće izabrati stranu i to čini globalnu situaciju još složenijom. Imate, recimo, Indiju - koja će sredinom ovog vijeka biti jedna od najbogatijih zemalja na svijetu - čiji premijer jednog dana odlazi u Washington, večera sa Bidenom i izgleda kao novi saveznik SAD-a, a nekoliko mjeseci kasnije je u Moskvi i grli Putina. To je svijet u kojem sada živimo. Saudijci će učiniti to isto, kao i Brazil, Indonezija...
Kako se globalni izazovi odražavaju na Zapadni Balkan, a posebno Bosnu i Hercegovinu?
- Mislim da je prvi utjecaj to što je Balkan ušao u zamku sve veće konkurencije između Rusije i Zapada. I iako je Ukrajina žarište ruske konkurencije sa Zapadom, Rusija traži načine da utječe na politiku gdje god može. Ovdje na Balkanu to znači iskorištavanje bilo kojeg izvora utjecaja, bilo u Republici Srpskoj ili u Beogradu ili u Podgorici. Rusija pokušava da manipuliše politikom kako bi povećala unutrašnje podjele. Znamo i da su ruski operativci i dalje prisutni u regionu, kao i da Rusija koristi dezinformacije da pokuša da izazove nevolje. Ali, vidimo na primjeru Beograda da i oni igraju tu igru Rusije. Imate Vučića koji jednog dana razgovara sa Nijemcima i Francuzima, pokušava da izgradi odnose sa Evropom, sutradan produbljuje veze sa Rusijom, a u nekim slučajevima sa Kinom. To je taj najveći utjecaj koji se manifestuje na ovim prostorima. Pomislili biste: Imamo rat u Ukrajini i na Bliskom istoku, a za posljedicu Balkan ne dobija dovoljno pažnje. Nisam siguran da je tako. Mislim da su, posebno posljednjih nekoliko godina, SAD i Evropa prilično angažovane na balkanskim pitanjima, a dijelom - zbog ruskog učešća u ratu u Ukrajini - ponovo je oživio interes Washingtona za evropsku sigurnost.
Gdje i šta je budućnost Zapadnog Balkana u toj slagalici? Je li u EU?
- Ovaj dio svijeta prošao je kroz pakao u posljednjih nekoliko decenija, ali sam prilično uvjeren da će se priča završiti sretno dijelom samo gledajući kartu. Zapadni Balkan je dovoljno blizu Evropi, okružen članicama NATO-a i EU, te ćete neminovno biti uvučeni u taj prostor - geopolitički, ekonomski i politički. Ne bih to rekao za zemlje koje su istočno od vas. U Evropi postoji i postojat će siva zona koju zasada čine Gruzija i Moldavija, te Ukrajina i Azerbejdžan i Armenija. Oni će živjeti u susjedstvu Rusije i Rusija će se vjerovatno poigravati s njima zauvijek. Mislim da ovdje nije tako. Po mom mišljenju je fokus na pitanju kada ćemo preći preostale prepreke i doći do normalizacije odnosa između Kosova i Srbije, postdejtonske strukture za BiH koja stvara jači osjećaj jedinstva i nacionalne kohezije. Mislim da ćemo stići tamo, samo je pitanje kada.
Koliko je važno za BiH da postane članicom NATO-a? Je li takva budućnost realna opcija?
- Da, mislim da je realna. Očekujem da će BiH biti članica EU i NATO-a. Ne bih želio da nagađam kada, ali mislim da pitanje nije da li će biti, već kada će. Prisustvo zvaničnika NATO-a na Sarajevskoj sigurnosnoj konferenciji pokazalo je da je Alijansa posvećena konačnoj integraciji zemlje u svoje redove. I mislim da će, kao što sam rekao, i vaše susjedstvo geopolitički biti usidreno u evropski prostor.
Koliko je za nas važno da prepoznamo prijateljske zemlje poput SAD-a i zemalja Zapada, da se odupremo ruskom utjecaju?
Šta nas čeka nakon izbora u SAD-u? Šta može donijeti Trumpova, a šta pobjeda Harris?
- Ja sam jedan od onih Amerikanaca koji su zabrinuti zbog moguće pobjede Trumpa koja je veoma blizu, neprijatno blizu. Moja najveća briga nije šta bi Trump radio u inostranstvu, već ono što bi radio kod kuće. Brinem se da bi mogao nanijeti štetu američkoj demokratiji na nepopravljiv način.
Najveća briga
Ako u Sjedinjenim Državama, koje su vodeća svjetska demokratija, Trump pobijedi, mislim da bi to oslabilo snage demokratije svuda, širom svijeta. To je za mene najveća briga. Hoće li se povući iz NATO-a? Sumnjam. Hoće li okrenuti leđa Balkanu? Mislim da ne. Ali poruka koja bi bila poslana njegovom pobjedom, bila bi izrazito zabrinjavajuća.
Kada je riječ o Harris, mislim da bi ona predstavljala generacijsku promjenu koju mnogi Amerikanci žele. Dok se Biden nije povukao, stalno sam slušao: “Da li je ovo najbolje što možemo? Moramo da biramo između nekoga ko je pokušao da sruši američku demokratiju i nekoga ko je možda prestar da bi vladao”. A sada imate sljedeću, novu generaciju, što je pozitivno. I ne samo to. Imate sljedeću generaciju koja predstavlja budućnost SAD-a. Majka Kamale Harris je iz Južne Azije, otac sa Kariba, a ona je udata za Jevreja. Dakle, ona predstavlja multikulturalizam Sjedinjenih Država. I to je jedan od razloga zašto su mladi glasači i manjine odjednom uzbuđeni. Nisu bili uzbuđeni zbog borbe Trumpa protiv Bidena, ali su uzbuđeni zbog nje.
