Darmanović: NATO je Crnu Goru odveo na Zapad, a BiH je u blokadi zbog jednog dijela zemlje

Generalni sekretar NATO-a Jens Stoltenberg upozorava svako malo da su napetosti na zapadnom Balkanu sve veće. Kako vidite Balkan u budućnosti, hoće li doći vrijeme da svi budemo dio iste porodice?

- Za sada ne. Nadam se u budućnosti da. Mislim da je budućnost zapadnog Balkana na Zapadu, dakle svih nas i onih koji smo već tu potpuno ili djelimično i onih koji nijesu. Za sada imamo situaciju u kojoj su samo Slovenija i Hrvatska u potpunosti dio euroatlantskog svijeta.

Unutrašnji izazovi

Crna Gora, Sjeverna Makedonija i Albanija su dio atlantske zajednice, ali još ne i evropske iako Crna Gora pretenduje da bude vjerovatno prva sljedeća članica EU, što nije nemoguće da se desi. Iako su Bosna i Hercegovina i Srbija u evropskim integracijama, ali Srbija odbija mogućnost da postane članica NATO-a, dok se u Bosni i Hercegovini, kao što znate, radi rekao bih o ustavnoj blokadi prema NATO-integracijama jednog dijela od dva entiteta. Kosovo ima određena pitanja koja mora da riješi. Ali, ako uspije da ih riješi, kod njih nema apsolutno nikakvih dilema o tome gdje žele da budu.

Smanjuje li upravo članstvo u Savezu prostor za djelovanje protivnika vrijednosti euroatlantske porodice?

- Da i to veoma, ali ne apsolutno. Veoma zbog toga što je zemlja sigurna što se tiče spoljnih, eventualnih provokacija. Tako da članstvo u NATO-u, pogotovo član 5. Vašingtonskog sporazuma, garantuje tzv. odbranu svi za jednog - jedan za sve i vrlo teško je očekivati da se neko odluči da nasrne na sami teritorijalni integritet zemlje koja je članica NATO-a. Međutim, vidimo da među članicama NATO-a mogu da se dese situacije u kojim na izborima ili na neki drugi način, zasad se to ipak dešava samo na izborima, pobijede političke opcije ili snage koje zapravo ne vode politiku koja baštini vrijednosti NATO-a, nego se okreću drugim stranama. Bar dvije ili tri takve vlade imamo trenutno među članicama NATO-a, što značajno utiče na politiku unutar Alijanse. Ne znači da je može omesti, pogotovo što se najbitnije članice Alijanse uvijek nekako, rekao bih, drže osnovnih vrijednosti, ali može da dođe do izazova iznutra. Vidite da su populistički pokreti u Evropi dosta ojačali i da to može biti izazov i zemljama NATO-a.

Crna Gora je članica Saveza više od šest godina. Koji su benefiti članstva, osjete li se? Kolika su ulaganja, kolike razmjene?

- Benefiti su veliki iako se oni uvijek ne vide na prvi pogled. Od momenta kad smo postali članica NATO-a, investicije iz zemalja članica NATO-a u Crnu Goru su se​ udvostručile. Prosto, zemlje članice, ako imaju ekonomskog interesa - ne možete nikoga natjerati da investira - ali ako imaju ekonomskog interesa, ipak, vas posmatraju kao zemlju koja nije izložena rizicima kojima bi mogle biti izložene tzv. nečlanice NATO-a.

To je jedna stvar. Bilo je situacija sa teškim elementarnim nepogodama u kojima su članice NATO-a, također, djelovale u Crnoj Gori. To su konkretni benefiti. Međutim, imate ove koji su politički. Kao što vidite, u Crnoj Gori je došlo do smjene vlasti 2020. pa onda smo imali tri vlade u toku posljednje tri godine. Bez obzira na to što su se u njima nalazile miješane političke snage, sa vrlo različitim pogledima, niko nije doveo u pitanje naše članstvo u Atlantskoj alijansi, niti promjenu politike u tom pravcu. Iako se možda ona ne sviđa svima jednako.

Pred pristupanje na koje su sve načine građani Crne Gore upoznati s prednostima atlantskih integracija?

- Crna Gora je bila i ostala zemlja dosta podijeljena o pitanju članstva u NATO-u za razliku od članstva u EU koje podržava redovno između 70 i 80 posto stanovništva. U Crnoj Gori smo o pitanju NATO-a imali gotovo stalnu podjelu 50-50. Mislim da je sada odnos prevagnuo u korist zastupnika članstva u NATO-u, jer vidjelo se da Crna Gora time u krajnjoj liniji samo dobija. Naravno, imate ideološke protivnike članstva u NATO-u. One koji vjeruju da je mjesto Crne Gore na Istoku, a ne na Zapadu. Ali, taj će se broj vremenom smanjivati, jer Crna Gora je članstvom u NATO-u prvi put u svojoj istoriji postala institucionalno dio zapadnog svijeta. To se nikad ranije nije dešavalo. Kralj Nikola je udavao svoje kćerke po Zapadu i to su bile veze. Jelena je bila italijanska kraljica. Vjerovatno smo najbliže Zapadu bili i pod komunistima, kada je Tito vodio nesvrstanu politiku, ali je prvi put sa članstvom u NATO-u Crna Gora postala dio političkog zapada.

Nemjerljiv kapital

To je nemjerljiv kapital, jer vi postajete dio porodice demokratije, porodice najrazvijenijih zemalja na svijetu i na kraju krajeva najmoćnije alijanse koja je ikada postojala na zemaljskoj kugli. Tako da postoje benefiti koji se ne mjere materijalno, nego vrijednosno.

Koliko BiH može značiti podrška saveznika ako imamo predsjednika entiteta koji je ruski igrač na Balkanu i, zahvaljujući njemu, najavu osnivanja kanala na ruskom jeziku?

- Zemlja koja de facto slovi za mogućeg kandidata za članstvo u NATO-u, ima jednog člana Predsjedništva koji predlaže da zemlja bude član BRIKS-a, a ne zapadnih institucija. To je pitanje Ustava Bosne i Hercegovine, pitanje političkih odnosa u BiH i sasvim je sigurno da zapadni saveznici i njihova težina igraju ulogu u tom smislu, ali na kraju krajeva to pitanje moraju da riješe vjerovatno građani, birači i političke snage unutar BiH. Možda u budućnosti pod nekim drugačijim ili izmijenjenim ustavom.

Koliko je u ovom slučaju važna uloga diplomatije?

- Veoma je važna, ali je ona ipak, rekao bih, izvršne ili tehničke prirode. Diplomatija može da djeluje kada odlučioci donesu odluku o tome da zemlja želi da bude članica NATO-a. Kada se ta odluka donese i kada je ona nesporna, diplomatija može da uradi mnogo, ali bez toga sama dosta teško.