Svjedočenje o genocidu u Srebrenici: Iz zemlje iznikle kosti umjesto vjesnika proljeća
Čovjek je mentalno ustrojeni insan, što znači zaboravno biće. Upravo zbog tog ustrojstva važno je zapisivati sve bitnosti koje čine povijest jednog naroda, u ovom slučaju Bošnjaka Srebrenice. Nije to zapisivanje historije koja se šminka rukom pobjednika, već povijest ispisana rukom svjedoka.
Koju godinu nakon rata moglo se čuti: "Nemoj mi samo o ratu!" Danas je to imperativ. Nažalost!
Knjigu svjedočenja "Zloglasna kamenička bukva" s pravom ću nazvati "Dnevnik Suada Pašalića", koji po svojoj originalnosti, vjerodostojnosti, autentičnosti i sveobuhvatnosti nadilazi slične dnevnike jer svjedoči genezu zla, njegov izvor i njegov tok, koji čini se nije stao. Dnevnik je pisan rukom zrelog muškarca, u naboju fizičke i mentalne snage, ali i osjećajnosti, one koju po prirodi nose majke, sa toliko naglašenosti u svom suosjećanju sa svakom žrtvom, da se ponavlja u rečenicama. Ne greškom, nego potrebom da nesagledive razmjere zla potcrta više puta. To čini kako bi pobijedio vlastiti zaborav i potaknuo druge na pamćenje i nezaborav.
Ono što mi odmah zapinje za oko jeste vrijeme gladi kada se kroz minska polja odlazi po hranu u neprijateljska područja. U tom poduhvatu smrti za samo zalogaj života gladni Srebreničani nailaze na pijanog četnika i zarobljavaju ga zarad razmjene.
Suad piše:
"Kazao je da je iz Zenice, da ga niko od kuće nije protjerao nego je sam napustio svoj dom, ali je mobilisan mimo svoje volje. Lagao ili nije, ali je bez ikakvog maltretiranja otišao u razmjenu, a provjerio sam da je i danas živ."
Suad, autor knjige, čije ime znači sretan, koji ima sreće, arapski Su΄ād, i kojeg zbog ljepote značenja imena u ovom osvrtu neću niti jednom spomenuti po njegovom nadimku, jednostavnošću kazivanja govori o smrti, pa u jednom trenutku kaže: "Navikli smo se na smrt, na umiranje..."
Dolaskom na zloglasnu bukvu i podmetnutu eksploziju velike bukve koja unosi opću pometnju među brojnu kolonu već izmučenih i glađu izmorenih Srebreničana.
"Sve to vrijeme kada se čula ta eksplozija koja je srušila tu bukvu, čuli su se jauci i vrisak - upomoć, ranjen sam. Krikovi čudni koje do sada u životu nisam nikada čuo. Bilo je jezivo, strašno. Izgledalo je kao da gledam neki film strave i užasa. Jeza strah, jeza strah. Strah! Strah! I samo strah, pakao."
Zastao nad ovim riječima kao pred praznim iskopanim kaburima u koje tek treba ukopati nekoliko kostiju od na stotine nevino ubijenih, jer sve nisu pronađene, kroz Suadov dnevnik koračam Kamenicom do zloglasne bukve. Neki će kazati ja to ne mogu, jer sam i sam puno godina odgađao moj put u Srebrenicu. Onda sam kazao sebi - moram! I sada to govorim. Ja moram! Bar u mislima moram proći taj put koji su samo malobrojni uspjeli proći. Put smrti. Čujem pucnjavu, dozivanja, granatiranje, jauke i tišinu.
Čujem smrt!
I kao čitalac osjećam halucinacije, potezanje obarača na puškama i pištoljima. Puca komšija na komšiju, školski drug na druga, rođak na rođaka, odrasli skupa, do jučer saborci u rovu. Oni koji nisu pogođeni od četnika direktno, bili su izloženi bojnim otrovima bačenim u vodu i zrak. Glad uzima i zadnji atom snage, a neprijateljske zasjede se redaju. Ima li tome kraja?
"U tim mojim halucinacijama ja sam vidio nešto lijepo, nešto što sam volio, jednu heavy metal grupu Deep Purple. Vidim kako Gilan, njihov pjevač pjeva a ja igram i plešem uz tu pjesmu. Koja je pjesma - ne znam. Kada sam počeo dolaziti sebi osjetio sam nešto vruće po mojim obrazima. To su bili šamari Lole, mog komšije Rame Hasanovića".
Pokušavam razumjeti, i sam dijete u vremenu (Child in Time), slušam pjesmu i meni omiljene grupe i stihove:
"Slatko dijete u vremenu, vidjeće granicu,
Liniju koja razdavaja dobro od zla,
Vidjeće slijepca što puca po narodu,
Meci lete sa zviždukom..."
Koliko god nastojao ovaj dnevnik posmatrati kao književno štivo i stati na odstojanje valjane recenzije, moje biće ostaje na tom putu smrti sa pogledom na svaki žbun, potočić ili oborenu bukvu. Iz zemlje iznikle kosti umjesto vjesnika proljeća dozivaju me. Dozivaju nas! Kroz zarasle bašče provlači se dijete. Ajet! (kur'anski izraz koji označava znak, dokaz i znamenje) Ajet, sada već zreo momak, doziva svoga amidžu koji se isto tako zvao i po kojem je dobio ime a poginuo je na početku rata. Smijemo li oglušiti se na taj zov sebično kako to čovjek zna biti, jer nije u našoj avliji. Ne!
Srebrenica je abeceda zla koja se ponavlja u jedanaest genocida. Na nama je da kulturom sjećanja zaustavimo to brojanje. Stoga predlažem da se pomogne da ovaj dnevnik dobije i drugo izdanje u kojem će se podebljati svaka riječ zapisana rukom Suada Pašalića, jer kako rekoh na početku, čovjek je mentalno ustrojeni insan, što znači zaboravno biće. Ne dozvolimo da nas iznova ubija zaborav!
Knjigu "Zloglasna kamenička bukva" autora, preživjelog putnika na putu smrti, borca Srebrenice i svjedoka počinjenog genocida nad Bošnjacima, Suada Pašalića, preporučujem na čitanje kao test vlastite empatije kojoj se često ogrćemo bez argumenta, ali i test ljudskosti.
Makar toliko mi dugujemo!
Promocija knjige Suada Pašalića će se održati u subotu, 11. marta 2023. godine, u Zenici. Organizator promocije koja će se održati u velikoj sali Gradskog vijeća Zenice u 17 sati je Udruženje veterana bh. rata i odbrane bosanske časti. Moderator promocije je novinar Sinan Gluhić, a promotor književnik i novinar Said Šteta.
Suad Pašalić je preživio genocid u Srebrenici. Danas živi u Nizozemskoj i stalno podsjeća na strahote koje su preživjeli Bošnjaci u nekada zaštićenoj zoni UN-a. Za 25. godišnjicu genocida u Srebrenici je predstavio svoju knjigu "Zloglasna kamenička bukva".
Said Šteta je rođen 1963. godine u selu Gorica, općina Konjic. Poezijom se bavi od svoje rane mladosti, ali tek 1995. godine objavljuje prvu zbirku "Ni šetač više nisam ulicom". Godine 2017. iz štampe izlazi knjiga "Batonove priče". Nakon ove, krajem iste godine objavljuje knjigu priča, kolumni i reportaža, pod naslovom "Tragom čaja od papaje". Autor je više puta nagrađivan. Zastupljen je u šest zbornika poezije i dva zbornika priča "Musa Ćazim Ćatić", te zbornik poezije svoga zavičaja "Slovo Neretvice" i dva zbornika "Riječi Unom teku" u Bihaću, kao i zborniku priča "Planjaxovo pero" sa osvojenim bronzanim perom. U regionu je zastupljen u zborniku "Garavi sokak" Inđija, Vojvodina, i zbornik "Mesopotamija" Beograd, Srbija. Pored književnosti, Said Šteta je aktivan novinar i stalni je saradnik i dopisnik portala Bošnjaci.net u New Yorku, te saradnik novina "Naša riječ" Zenica, novina "Preporod", ali i nekoliko portala u Bosni i Hercegovini. Član je Udruženja BH novinari, kao i međunarodne asocijacije novinara.
Pretplati se na digitalno izdanje Oslobođenja, Magazina Dani i Dječije štampe i budi uključen u svakodnevno informisanje iz BiH gdje god se nalaziš. Pristup digitalnom izdanju Oslobođenja imaš prije svih i sa bilo kojeg uređaja sa jednostavnim načinom pretplate i trenutnom aktivacijom pretplatničkog računa! PRETPLATI SE ODMAH!
