Mjesec juli naše bosanske mladosti i gorki pelin bezumlja

Mjesec juli našeg djetinjastva i mladosti bio je najtopliji i najdinamičniji mjesec u godini.

Mjesec u kojem su se na sve strane čula razdragana djeca što su vrištala od radosti i užitka i neumorno plivala sa ribama u našim smaragdno zelenim rijekama. Mjesec u kojem je na sve strane odzvanjao smijeh sretnih i razdraganih djevojaka i mladića.

Juli našeg bosanskog djetinjstva i mladosti bio je prepun plodova voća i povrća koji su bogato krasili i kitili naše pijace divnim i sočnim plodovima kojima niko nije mogao odoljeti, i čovjek bi se najeo očima gledajući tu ljepotu i raskoš vrijednih ruku i majke prirode.

Juli našeg djetinjstva i mladosti je bio prepun kolona skromnih i tek popravljenih automobila koji su odvozili porodice na odmor u rajsku ljepotu Jadrana, a najviše Makarske rivijere koja je veselo dočekivala i ugošćavala svoje bosanske turiste iz sezone u sezonu, sa puno topline i srčanosti.

Rijeke i more su nježno žuborili pod mekim prstima maestrala, puni pričica i tajni o julskim romansama djevojaka i mladića i mladosti pune žara i energije.

Mjesec juli bio je mjesec prepun ljubavi, romansi, avantura, mladosti, nemirne dječurlije i brda sladoleda kojima se kao slatkim snijegom gasila ljetnja žega.

Svuda se čula pjesma nikad sretnijih i glasnijih zrikavaca koji kao da su nam slali poruke da uživamo u svakom danu našeg divnog bosanskog ljeta.

Noću bi zvijezde sjale i uplitale se u bogatim grozdovima da budu što bliže zemlji i sjajnoj mjesečini. Zvijezde, mjesečina i magični svjetlaci obasjavali su plišanu tamu našeg bosanskog djetinjstva i mladosti, prepune zvukova i muzike koja se čula u svim naseljima i mahalama, a noću u restoranima, kafanama i hotelima.

Mislili smo da će naša ljeta i mjesec juli uvijek sijati žarkim Suncem i radošću.

I ta, divna nada i iluzija je trajala i trajala... Do groznih i nesretnih 90-ih.

Do tog groznog i sramnog rata 90-ih kada su do juče sretni sinovi i kćeri Bosne počeli padati kao pokošeno sijeno u mjesecu srpnju i svim mjesecima u godini, padati i kvasti zemlju svojom krvlju i ugašenim životima.

Za nas, sinove i kćeri Bosne, u domovini i cijelom svijetu, juli više nije mjesec radosti i ljepote ljeta već mjesec prekriven gustim, teškim i olovnim oblakom ljudskog bezumlja i srama.

Mjesec juli je postao simbol smrti i stradanja bosanskog naroda i države Bosne koju je istorija žigosala teškim pečatom nepravde.

Život i rijeke teku i kada udare o teške hridi oni i dalje teku dalje i ništa ih ne može zaustaviti, u jednom dijelu naših srca zauvijek će ostati onaj sretni i lijepi mjesec juli, a u drugom gorki pelin tuge i bola da čovjek čovjeku može biti gori i od vuka.

Vasvija Dedić Bačevac rođena je u Banjoj Luci 16. juna 1962. godine. Završila je studij južnoslavenske književnosti i jezika na Pedagoškoj akademiji u Banjoj Luci i Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Još od mladalačkih dana, djeluje na afirmaciji književne riječi. Osamdesetih godina aktivno učestvuje u radu Književne omladine grada Banje Luke, i u jednom periodu bila je i predsjednik te organizacije, kao i voditelj Književnog kluba ‘82, koji je okupljao i predstavljao književne stvaraoce i umjetnike iz različitih oblasti. Za roman "Koferaši" nagrađena je kao najbolji i najčitaniji pisac u Skandinaviji. Knjiga priča: "U predvorju raja" i roman "Vesna, bogumilska kći" dobili su nagradu Savjeta za kulturu u Švedskoj (Kulturrådet). Uvrštena je u u dvije antologije: Svjetionici (2016.), antologija i monografija umjetnika Bosne i Hercegovine iz dijaspore i dvojezična antologija Banjalučki rukopisi, 2018. Živi i radi u gradu Malmöu.

Pretplati se na digitalno izdanje Oslobođenja, Magazina Dani i Dječije štampe i budi uključen u svakodnevno informisanje iz BiH gdje god se nalaziš. Pristup digitalnom izdanju Oslobođenja imaš prije svih i sa bilo kojeg uređaja sa jednostavnim načinom pretplate i trenutnom aktivacijom pretplatničkog računa! PRETPLATI SE ODMAH!