Jahiel Kamhi piše o Jevrejskoj zajednici u BiH: Još nas ima i još smo živi
Vijest koja dolazi iz domovine, Bosne i Hercegovine, budi nadu za neko bolje sutra koje još čekamo da dođe. Manifestacije, o kojima želim nešto napisati, pokazuju da moja domovina nije zaboravila malu zajednicu Jevreja od sadašnjih 400 članova, koji su dio nekada velike zajednice od 12.500 Jevreja, 1940. godine.
Kada je moja porodica napuštala Sarajevo, u septembru 1992, pitao sam moje prijatelje u Jevrejskoj općini - koliko nas to još zvanično ima u našim knjigama? "2.500", rekli su mi.
12.500 (1940. godine) - 2.500 (1992. godine) - 400 (2025. godine)
Moj prvi prilog za Moja BiH u Oslobođenju imao je naslov "Polako nestajemo, zar ne?". Tu pišem o našem demografskom nestajanju iz domovine, željeli mi to priznati ili ne. Znači, demografski nestajemo sa područja u koje smo došli negdje oko 1565. godine. Tužno za nas...
Nakon nedavnog koncerta islamske i jevrejske muzike u prostorijama Jevrejske općine u Sarajevu, pod nazivom "Zajedno u različitostima", stiže nam vijesti da je povodom jedne tužne godišnjice, 80 godina od oslobađanja najvećeg koncentracionog logora u Drugom svjetskom ratu, Auschwitza, održana komemoracija na Dan sjećanja na žrtve Holokausta, u prostorijama Jevrejske općine u Sarajevu.
Članovi Jevrejske zajednice u Bosni i Hercegovini, održavaju svakog 27. januara komemoracije u znak sjećanja na šest miliona žrtava jevrejskog naroda tokom Drugog svjetskog rata. Tako je i ove godine održana komemoracija žrtvama istrebljenja, ne samo Jevreja, već i drugih naroda, ponajviše Roma i slavenskih naroda.
Tokom tog obilježavanja prikazan je dokumentarni film Sanele Prašović pod nazivom "Preživjela sam Holokaust". Riječ je o životnoj priči Erne Debevec Kaveson, koja je preživjela tragediju Holokausta.
Kao gost, komemoraciji je prisustvovao i Ivo Goldstein, profesor Sveučilišta u Zagrebu. Na komemoraciji su govorili i Jakica Finci i Eli Tauber.
Tokom dana, 27. januara, položeni su vijenci na Jevrejskom groblju, gdje su sahranjeni i Jevreji - partizani, poginuli u Drugom svjetskom ratu.
Inače, večeras se, u sarajevskom Bosanskom kulturnom centru, koji je smješten u nekadašnjem Templu koji su Jevreji poklonili svom gradu, održava koncert na kojem učestvuju kulturno-umjetnička i prosvjetna društva: Preporod - Prosvjeta - Napredak - La Benevolencija. To je dokaz da narodi bolje sarađuju nego političari!
Sada želim nešto više reći o epizodi podcasta "Direktno sa Vildanom Selimbegović", u kojem je glavna i odgovorna urednica Oslobođenja, Vildana Selimbegović, razgovarala sa hazanom sarajevske sinagoge, Igorom Kozemjakinom. Hazan je kantor u sinagogi, koji pomaže voditi sinagogu u pjevanim molitvama.
Lično mi se dopada stil kojim je urednica Selimbegović vodila ovaj razgovor jer je uspjela u relativno kratkom vremenu približiti život i kulturu naroda koji nestaje sa prostora domovine. Osjetila se ta ljubav koju Jevreji Bosne izražavaju na svakom koraku. Nije se džaba Sarajevo u prošlom vijeku nazivalo malim Jerusalemom. Šta Jerusalem znači za Jevreje, ne trebam vam govoriti.
Živjeli su, i još žive, malobrojni Jevreji mirno, zadovoljno i sretno, gradeći zemlju sa ostalim narodima.
Bilo je, nakon oktobra 2023, nekih malih provokacija i parola na propalestinskim protestima, ali se nakon reakcija društva to nije ponavljalo u većem obimu. Kada su me moji sadašnji sugrađani, u Torontu, pitali o antisemitizmu u Bosni i Hercegovini, ja sam svima odgovorio:
"Za mojih 47 godina u domovini, ja antisemitizam nisam susreo, ni doživio. Prvi put sam otvoreni antisemitizam, sa napadima na Jevrejske škole, sinagoge i domonstracije sa antisemitskim paroloma, doživio ovdje u Torontu, nakon oktobra 2023. godine".
Sarajevska hagada
Drago mi je da je voditeljica podcasta spomenula ogroman doprinos Svjetskog jevrejskog kongresa u izgradnji i promovisanju značaja Memorijalnog spomen-obilježja žrtvama genocida u Srebrenici. Dodatno, lično sam upoznat sa doprinosom Jevrejskog svjetskog kongresa, u razgovoru sa mojim prijateljem Emirom Ramićem, direktorom Instituta za istraživanje genocida Kanada.
Spomenuta je, u razgovoru, i nezaobilazna Sarajevska hagada, neprocjenjivo vrijedna molitvena knjiga. Čuvali su moji nekadašnji sugrađani Sarajeva hagadu u Trezoru, tokom rata 1992-1995, na sigurnom mjestu, odajući time priznanje Jevrejskoj zajednici.
Ja molim sve moje drage u Domovini, da sačuvaju uspomenu na svoje sugrađane koji su tako strasno voljeli ovu zemlju, iz koje danas, polako nestaju. Ne zaboravite doprinos La Benevolencije i pomoći jevrejskih organizacija svijeta tokom opsade Sarajeva.
