(FOTO) Kultura ispod bosanskog krova: U Ambasadi BiH u Oslu predstavljene dvije knjige od značaja
Prostor Ambasade Bosne i Hercegovine u Oslu proteklog je vikenda bio mjesto zbivanja za dva događaja - promocije dvije knjige.
Početkom vikenda promovisana je knjiga profesorice Inger Skjelsbæks - "Sarajevos roser" (Sarajevske ruže). Knjiga je predstavljena uz svesrdnu pomoć moderatora - Dine Prohića. Knjiga ima i podnaslov - "Rat u Bosni i život nakon njega", a nominovana je za nagradu Brage 2024. Nagrada Brage se dodjeljuje za najnovija dostignuća u literarnom stvaralaštvu u Norveškoj za tekuću godinu, a dobitnik se proglašava krajem novembra svake godine.
Inger Skjelsbæk je prvi put u Bosnu došla 1997. godine, kao međunarodni posmatrač na jednim od prvih izbora u ovoj zemlji. Od tada je pomno pratila dešavanja u zemlji, ne samo kroz svoj rad sa ratnim iskustvima žena. U Sarajevskim ružama, Skjelsbæk predstavlja svoje istraživanje o rodnim i seksualnim ratnim zločinima kao prizmu za ispitivanje sukoba koji još uvijek oblikuje svijet: Šta se dogodilo u Bosni tokom rata i šta nam svjedokinje mogu reći o stvarnosti rata? Na koji način nas je od tada oblikovalo naslijeđe balkanskih ratova? A kako ratne kontradikcije danas žive u Bosni? - samo su neka pitanja za koja traži i nudi mogući odgovor ova autorica.
Malo je bilo značajnijih događaja u modernoj evropskoj istoriji od balkanskih ratova 1990-ih. Ratovi u bivšoj Jugoslaviji donijeli su sa sobom neopisivu patnju i ostavili snažan utisak na cijeli svijet.
Kada je 2022. izbio rat u Ukrajini, postavljeni su narativi kao da se sukobi na Balkanu nikada nisu dogodili: ljudi su pričali o šoku kada su vidjeli užase rata u Evropi, tvrdeći i pišući tako kao da se dešavaju prvi put nakon Drugog svjetskog rata. Tokom promocije, autorica se referirala na takvu izjavu tadašnjeg generalnog sekretara NATO-a, Jensa Stoltenberga, i postavila pitanje: kako je moguće da su brutalni ratovi na Balkanu mogli tako brzo nestati iz kolektivne svijesti?
Od svog prvog boravka u BiH ona je pomno pratila dešavanja u zemlji, posebno kroz svoja istraživanja i rad sa ratnim iskustvima žena, onih koje su bile silovane. To su teme i područja koja obrađuje ova knjiga. Naglašava se da se ovdje koristi silovanje kao jedno od ratnih oruđa. Nakon svoje norveške promocije početkom oktobra, knjiga je u žiži norveških znalaca i već dobija dobre ocjene.
Inger Skjelsbærg je profesor istraživač u PRIO, organizaciji koja prati i stražuje mir i sigurnost u svijetu. Ona je vođa projekta EuroWARCHILD, koji istražuje život djece rođene u ratu. U žiži njenog istraživanja su bila i djeca rođena od majki koje su silovane u ratu u BiH, okupljenih oko organizacije "Nevidljiva djeca". Na prijedlog profesorice Inger Skjelsbæks ova organizacija je dobila nagradu Humanitarnih prava Univerziteta u Oslu. Ajni Jusić, Alenu Muhiću i Lejli Damon, ova prestižna nagrada će biti uručena 5. decembra u Oslu.
Ova promocija je počela domaćinskom pozdravom prisutnih ambasadora Bakira Sadovića, a u ime organizatora Kulturnog društva "Preporod" prisutnima se obratila predsjednica Edhija Mahić.
Druga promocija je održana u nedjelju, a tom prilikom su predstavljene knjige Uzeira Bukvića "Berači molti" i "Posljednji let za Oslo". Promotor je bio profesor Zećir Hasić, pisac i pjesnik iz Tuzle. Moderator ove promocije je bila Elvira Marić, a muzički ugođaj su priredile članice vokalne grupe "Iskre" Isntituta sevdaha iz Osla uz pratnju Saliha Junuzovića i Miralema Bećirovića.
- Izuzetna mi je čast govoriti u Oslu, o prijatelju, čovjeku, novinaru i piscu kojeg poznajem gotovo cijeli život, o Uzeiru Bukviću. I ne samo čast, nego i radost. O Uzeiru Bukviću je lako govoriti jer se ima šta lijepoga reći, ali je teško odabrati šta da se kaže za kratko vrijeme promotivne riječi, a da se ne izostavi nešto što je važno i što će pokazati njegov značaj i mjesto u bosanskohercegovačkoj pisanoj riječi i, naravno, norveškoj književnosti u kojoj je, kao i u Bosni i Hercegovini, član Društva pisaca.
Osnovno što treba reći o Uzeiru Bukviću kao čovjeku, a što sam pojmio iz njegova života i djela kojeg je stvorio je to da je Uzeir Bukvić dobra, iskrena i otvorena ljudska duša, pošten i hrabar čovjek, da iznad svega cijeni istinu i da je odan pravu čovjeka na slobodu, vlastitu kulturu, tradiciju i umjetnost, odan je pravu da se brane te vrjednosti, da ga bolno pogađa nepravda, patnja i stradanje i zato se riječju i slikom kao novinar, filmski–dokumentarista i pisac borbe za istinu i o njoj svjedoči. Ostavio je trajno svjedočanstvo i istinu o nemjerljivo velikoj tragediji Srebrenice i Vukovara.
Omiljena i, rekao bih, tema kojoj je najviše prostora dao u svojm knjigama je: uspjeh naših ljudi u Norveškoj i širom zapadne Evrope u javnom i političkom životu, u religijskom uvažavanju i povezivanju i suživotu uopće, a posebice uspjeh naših ljudi u umjetnosti zemalja u kojima silom prilika žive: u književnosti, kazališnoj i filmskoj umjetnosti, u muzici i slikarstvu, brojne su reportaže o vrlo cijenjenim piscima, filmskim scenaristima, slikarima kazališnim i filmskim glumcima koji su ostvarili zavidne uloge i karijere, o našim uspješnim ljudima u svijetu biznisa i mode. A najljepše u svemu tome je što je Uzeir Bukvić najviše pažnje i prostora posvetio našim uspješnim ženama u svijetu, rekao je, pored ostalog, u prezentaciji Zejćir Hasić.
IZ BIOGRAFIJE
Uzeir Bukvić rođen je 1946. u Kukuljama, kod Bijelog Polja, Crna Gora. U Brčkom je završio gimnaziju, a potom je studije nastavio najprije na Filološkom fakultetu (Odsjek slavistika), a potom na Fakultetu dramskih umjetnosti u Beogradu. Radio je u Brčkom i Sarajevu i za svoj rad nagrađivan najvišim nagradama u novinarstvu. Dvadeset godina bio je reporter u "Bosanskoj pošti", našoj novini koja je 20 godina izlazila u Skandinaviji. Član je Saveza pisaca Kraljevine Norveške i Saveza slobodnih novinara ove države. Posljednjih godina je uglavnom autorski vezan uz pisanje knjiga držeći se najviše dokumentarističkog žanra, pa je do sada objavio petnaest knjiga. Dobitnik je Norveške nagrade za Ravnopravnost za četverogodišnji projekt iz kulture Bosanska ljetna škola u Kristiansundu. Od 1994. godine živi u Norveškoj i u statusu je slobodnog pisca, novinara i filmskog radnika. Objavljene knjige: "Susreti bratstva i jedinstva", ratna monografija Gradačca "Ubijanje grada", ratna monografija Brčkog "Vrijeme zla", "Omarska", "Silovane", "Sijermina djeca", "Polarni san", "San o ocu – Srebrenica 15 godina kasnije", "San o ocu" – drugo dopunjeno izdanje, "Bosanske odive – o ljepoti i snazi bosanske žene", "Bosanske odive" – drugo dopunjeno izdanje.
