"Dnevnik drugog života": U Oslu promovirana knjiga Edina Mezita, glavnog imama IZ Bošnjaka u Norveškoj

U Islamskom kulturnom centru Bošnjaka u Oslu održana je promocija knjige "Dnevnik drugog života" autora Edina Mezita, istaknutog imama, teologa i književnika, te nedavno izabranog glavnog imama Islamske zajednice Bošnjaka u Norveškoj. Događaj su organizirali Kulturno društvo Preporod u Norveškoj i Džemat Oslo, a interes publike pokazao je da je riječ o knjizi koja se ne doživljava samo kao književno djelo, nego i kao lično i kolektivno svjedočenje.

Sala Islamskog centra bila je ispunjena do posljednjeg mjesta. Večer je protekla u atmosferi sabranosti i pažljivog slušanja, bez patetike i bez potrebe za velikim riječima. Upravo ta jednostavnost dala je posebnu težinu cijelom događaju.

Promocija u bh. ambasadi

Knjiga za djecu Edhije Mahić "Vilinske tajne": Gradnja mostova dvije kulture pomoću bajki

Program je vodila Edhija Mehić, predsjednica Kulturnog društva Preporod. Kroz razgovor je otvorila ključna pitanja o nastanku knjige, o granici između lične bilješke i javnog svjedočanstva, te o odnosu pisanja i sjećanja.

Promociji je prisustvovala i ambasadorica Bosne i Hercegovine u Norveškoj Hoda Dedić. U svom obraćanju istakla je važnost kulture pamćenja, kao i ulogu kulturnih i vjerskih institucija u dijaspori koje čuvaju jezik, identitet i osjećaj zajedništva. Naglasila je da su ovakvi događaji dokaz da kultura i knjiga imaju sposobnost da povezuju ljude i izvan matične domovine.

Detalj sa promocije knjige/Fahro Konjhodžić

Promotor knjige je bio  Faruk Terzić, imama i dugogodišnjeg društvenog aktiviste i istaknutog člana bošnjačke zajednice u Norveškoj. Govoreći o knjizi, Terzić je naglasio da "Dnevnik drugog života" izmiče strogoj žanrovskoj definiciji. Kako je rekao, to nije klasični roman, niti historiografsko djelo, već dnevnik - razgovor čovjeka sa samim sobom u trenutku kada se još ne zna ishod događaja. Upravo ta neposrednost, istakao je, daje knjizi njenu unutarnju istinitost.

Posebno je naglasio činjenicu da je autor zapise počeo voditi kao šesnaestogodišnjak, u godinama kada se život tek otvara, a već je bio suočen s njegovim najtežim lomovima. Ta rana zrelost, nastala iz iskustva, a ne iz teorije, daje knjizi posebnu dubinu. Terzić se osvrnuo i na etiku pisanja koja prožima cijelo djelo - autor ne optužuje, ne dramatizira i ne nameće zaključke. On svjedoči, ostavljajući čitaocu prostor da sam razumije i osjeti.

Detalj sa promocije knjige/Fahro Konjhodžić

U tom kontekstu posebno je izdvojio dimenziju "običnog čovjeka u neobičnim vremenima". Likovi u knjizi nisu idealizirani junaci, već stvarni ljudi koji u teškim okolnostima traže način da sačuvaju ljudskost. Govoreći lično, Terzić je naveo da dolazi iz kraja čija se ratna zbivanja spominju u knjizi, te da je u zapisima prepoznao vlastita sjećanja i iskustva. Osvrnuo se i na jezik knjige - jednostavan, pitak i razumljiv, ali istovremeno snažan, što je čini bliskom i mlađim generacijama.

Autor Edin Mezit se obratio mirno i odmjereno, bez težnje ka retoričkom ili književnom isticanju. Njegove riječi bile su prije svega svjedočenje. Govorio je o mladosti prekinutoj ratom, o gubitku oca, o školovanju i ratnim godinama provedenim u Sarajevu, Gornjem Vakufu i Mostaru, kao i o ljudima koji su ostavili trag u njegovom životu.

Detalj sa promocije knjige/Fahro Konjhodžić

Objasnio je da dnevnike nije pisao s idejom da će jednog dana biti objavljeni. Pisanje je, kako je rekao, bilo način da se sačuva unutarnja ravnoteža u vremenu kada se svijet raspadao. Tek s vremenskim odmakom osjetio je odgovornost da ti zapisi postanu javno svjedočanstvo jedne generacije. Govorio je i o teškom procesu pretvaranja dnevnika u knjigu, o zastajanjima i emotivnim lomovima, te o tome kako je pisanje istovremeno bilo i bol i iscjeljenje.

Posebnu pažnju izazvala je priča o izgubljenim dnevnicima i njihovom ponovnom pronalasku, gotovo slučajnom, što je autor doživio kao znak da ova priča ima svoj put i svoju svrhu. Govoreći o mladima, naglasio je da, iako su vremenski udaljeni od ratnih iskustava, kroz ovakve knjige mogu razumjeti prošlost bez opterećenja mržnjom, kao lekciju o vrijednosti mira i odgovornosti.

Po završetku promocije, posjetioci su imali priliku razgovarati sa autorom i organizatorima uz bosansku kahvu i domaće torte posebno pripremljene za ovu priliku. Mnogi su odlazili s knjigom potpisanom od autora, ali i s osjećajem da su prisustvovali događaju koji nadilazi uobičajenu promociju.

Te večeri u Oslu nije predstavljena samo knjiga. Predstavljeno je jedno vrijeme i jedno iskustvo koje, kroz zapisanu riječ, nastavlja da živi kao tiho, ali važno svjedočanstvo.