Bosanac ili Bošnjak - ko smo, šta smo i dokle smo

Država Bosna i Hercegovina je jedna drevna i jedinstvena evropska država, mjesto na kojem je priroda pokazala sve svoje moći stvaranja magične ljepote kojom je predodređena da bude turistički dragulj u srcu Evrope. Kako se čovjek često brutalno odnosi prema ljepoti i darovima prirode Bosna je upravo školski primjer krvavih obračuna, političkih intriga, ljudskog zla i sjemena mržnje koje se silovito čuva i generacijski prenosi s koljena na koljeno donoseći podjele, netrpeljivost, ratove i siromaštvo. Bosna i Hercegovina je mjesto gdje historija nije učiteljica života već oruđe kojim se kontinuirano razračunava i obračunava.

A kto je ta, da prostiš, zemlja, rekti?

Pita se pjesnik, ali i bosanski čovjek i žena i dijete kojima se brutalno i kriminalno osporava bosanski identitet i bosanstvo i krvnički smanjuje državna teritorija i stanovništvo. Prljave radnje koje prate historijski razvoj zemlje i naroda. Radnje koje u ovoj magičnoj i prekrasnoj državi punoj raskošnih darova prirode oduzimaju pravo da bude svoja da bude jedinstvena i suverena i da njeno stanovništvo živi jedan miran i kvalitetan život.

Sve što je prirodno i logično u drugim državama nije u Bosni i Hercegovini. Na tom mjestu logika prestaje i zle vođe kolo vode. To je mjesto gdje autohtoni Bosanci i Bosanke ne mogu biti to što jesu već se moraju opredijeliti ili biti neopredijeljeni. Kada se korov zla raširi i razbuja prestaje svaka logika i smišljno se stvara kriza identiteta, kriza državnosti i kriza svih vrijednosti. Razum se gazi, a ludost caruje.

U toj strašnoj borbi protiv agresora oživio je i zaživio drevni naziv Bošnjaci. U političkom smislu to je slamka spasa da se prestane sa nenormalnim i inkvizitorskim nazivom Muslimani, koje se bezobrazno i hajkački koristi od nekih visokih predstavnika političke elite koja vodi Bosnu i Hercegovinu u ćorsokak več više od tri decenije.

Sam termin Musliman je uveden u popisu stanovništva 1971. godine. Odrednicom Bošnjak je zamijenjen na posljednjem Bošnjačkom saboru septembra 1993. godine, da bi se ispravile političke pogreške koje su imale za cilj da podijele Bosnu i da njen autohtoni narod unište i iskorijene. Ubačeno sjeme zla je uspjelo da korov zla uvijek truje narod i ostavlja krvavi trag.

Naziv Bošnjak se koristi i da bi se jasno definisalo ko je žrtva, a ko je agresor. To je vrlo važna odrednica koju je autohtoni  dio bosanskog naroda morao prihvatiti da bi stvorio jasnu sliku vlastitog stradanja i golgote. To je naziv koji logično prati novonastali model države zasnovanog na podjelama. Modelu po kojem jedva opstaješ ili si na rubu da nestaneš.

U cijelom svijetu je naziv Bošnjak/Bošnjakinja postao naziv i odrednica za narod koji je žrtva brutalne agresije. To je imenica koja jasno odvaja i imenuje žrtvu. Cijeli svijet je shvatio i prihvatio, ali jedan dio naših intelektualaca to ne može i neće da shvati, ne shvatajući da svaki normalni državljanin Bosne i Hercegovine zna da je Bosanac ali da i iza tog logičkog i neoborivog naziva postoji pozadina modela podjela u kojoj moraš da se vežeš za svoj etno-kulturološki habitus ili ćeš nestati. Šta je tu teško shvatiti? Radi se samo o biti i ne biti, a to je u Bosni vječno pitanje.

Bosna i Hercegovina je država u kojoj svaka logika prestaje. Taj prestanak logičnosti je počeo od zle kobi mijenjanja samog naziva države kao i političkog programa Garašanin, kojim su se stvorile podjele sa nesagledivim konsekvencama.

Bosanski narod i bosanstvo su žrtva političkih igara, intriga, i sjemena zla koje kontinurina klija i donosi nesreću cjelokupnom prostoru i narodu koji tu živi. U historijskom pogledu stotina i nekoliko stotina godina ne znače puno. Čovjekova svijest se razvija polako i često radi sama protiv sebe koristeći vlastite tehničke izume da ubija i razara. Ratovi donose veliki profit određenim grupama, ali i veliko siromaštvo i gubitke narodu. Oporavak je dugotrajan a cijena preskupa. Uvijek je narod žrtva loše i fašistoidne politike. Narod je žrtva loših odluka, ali i svog vlastitog nemara, nezrelosti i neosviještenosti.

Iako je bosanska agonija duga, teška i puna zla, ipak moramo biti svjesni da će jednog dana sve biti drugačije i da će uslijediti velike promjene. To je neminovno jer da nema tih promjena svijet bi davno propao. Jednog dana će većina ljudi koja živi na prostoru Bosne i Hercegovine shvatiti da su mržnja, podjele, sukobi, obračuni, netrpeljivost, zatvaranje samo gubici prava na normalan i kvalitetan život, prava na miran san, ljubav i dobru ekonomiju... A ko želi biti gubitnik?

Zvuči kao bajka u okolnostima konfuzije i mraka duboke podijeljenosti. Ali...

Ponekad i bajke postanu stvarnost. Najljepša obistinjena bajka budućnosti bi bila da mladi ne odlaze iz države Bosne i Hercegovine već da uzmu stvari u svoje ruke. Da naprave državu u kojoj će vladati mir, a ljudi poslovno i prijateljski sarađivati, državu u kojoj neće biti najvažnija stvar koje si vjere i jesi li Bošnjak, Hrvat iili Srbin, već kakav si čovjek i šta znaš da radiš. Bajke su bajke, ali ponekad postanu i stvarnost, i ne samo čudom već čestitim radom i zdravim temeljima. Do tog obistinjenja neka naziv Bošnjak/Bošnjakinja čine i dalje neodvojivi dio bosanstva, i jedne dragocjene kulture stećaka, sevdalinke, bogatstva umjetnosti i neprocjenjivih prirodnih ljepota u kojima se još uvijek vile i vilenjaci na izvorima umivaju i kupaju.

Vasvija Dedić-Bačevac rođena je u Banjoj Luci 16. juna 1962. godine. Završila je studij južnoslavenske književnosti i jezika na Pedagoškoj akademiji u Banjoj Luci i Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Još od mladalačkih dana, djeluje na afirmaciji književne riječi. Osamdesetih godina aktivno učestvuje u radu Književne omladine grada Banje Luke, i u jednom periodu bila je i predsjednik te organizacije, kao i voditelj Književnog kluba ‘82, koji je okupljao i predstavljao književne stvaraoce i umjetnike iz različitih oblasti. Za roman "Koferaši" nagrađena je kao najbolji i najčitaniji pisac u Skandinaviji. Knjiga priča: "U predvorju raja" i roman "Vesna, bogumilska kći" dobili su nagradu Savjeta za kulturu u Švedskoj (Kulturrådet). Uvrštena je u u dvije antologije: Svjetionici (2016.), antologija i monografija umjetnika Bosne i Hercegovine iz dijaspore i dvojezična antologija Banjalučki rukopisi, 2018. Živi i radi u gradu Malmöu.