Mostar stiže u Sarajevo: Ispunjava li se davnašnja želja podno Igmana?
worldatlas.com/Foto:
Davnašnja želja Sarajlija je spominjana u pričama kad god se pojave magla i hladnoća - da se nekako prokopa planina Ivan i da mostarsku klimu dovedu u Sarajevo. Evo, Ivan je prokopan po treći put i ništa se posebno neće desiti tim povodom. Čak ni mostarska bura neće stići kroz tunel.
Međutim, nešto se ipak dešava. Još prije 30 godina, tačnije u maju 1992. je donesena Okvirna konvencija UN-a o promjeni klime. Sve što su tada stručnjaci predvidjeli, dešava se, postepeno ali sigurno. Emisija stakleničkih plinova u atmosferu polako zagrijava planetu - srednja temperatura atmosfere, ali i svjetskog okeana i kopna neprestano raste.
Mijenjaju se životi
U toku ovih trideset godina održano je više svjetskih konferencija, uz prisustvo najboljih stručnjaka - klimatologa i svjetskih državnika, a doneseno više sporazuma o tome kako spriječiti štetne posljedice porasta temperature. Posljednja takva konferencija održana je krajem 2016. u Parizu i donesen je Pariski sporazum. U njemu su sabrana sva iskustva i zaključci sa prethodnih konferencija.
Taj sporazum vrlo sveobuhvatno govori o mogućnostima i načinima kako spasiti planetu od prekomjernog zagrijavanja i mogućih posljedica po čovječanstvo, ali i po životinje i biljke, znači po kompletan živi svijet.
Naime, sav današnji živi svijet na planeti je naša generacija, živimo u istoj geološkoj eri, jednoj od mnogobrojnih koje su se izmijenjale na planeti Zemlji tokom miliona godina njenog postojanja i velikih i burnih promjena kroz koje je prolazila. I to je interesantno, preživjeće planeta, doći će neka druga era, ali da li će preživjeti čovječanstvo i mnoge od živih vrsta na planeti, teško je reći.
Već sada se širom planete mijenjaju životni uslovi. Kao posljedica povećanja srednje temperature, to jest povećanja ukupne toplotne energije na Zemlji, jačaju vremenski ekstremi širom svijeta. Jaki vjetrovi (uragani, tornada, orkani, oluje), poplave, suše, topljenje polarnih ledenih kapa..., stalno jačaju i izazivaju zabrinutost stručnjaka i velikog dijela javnosti o tome kako će sve biti u budućnosti. Jer, već sada te vremenske pojave izazivaju velike ljudske žrtve, značajne materijalne štete, odnosno posljedice po ekonomiju, a i promjene životnih uslova za kompletan živi svijet na planeti.
Šta raditi tim povodom?
Pariski sporazum nudi rješenja. On nije zakon, to je značajan dokument koji je donesen u formi preporuke, jer u svijetu imamo više od dvije stotine država sa različitom klimom i posljedicama koje izazivaju klimatske promjene, ali i različitom ekonomskom i organizacionom sposobnošću da se tim promjenama odupru. To je vrlo demokratičan dokument, ali kompletan i vrlo stručno napisan, a nudi različite mogućnosti za sprečavanje, ublažavanje i prilagođavanje klimatskim promjenama.
Ublažavanje znači borbu
Sprečavanje podrazumijeva, prije svega, smanjenje svjetske emisije stakleničkih plinova u atmosferu, posebno ugljendioksida. U tom pogledu se najviše očekuje od najvećih zagađivača, ali interesantno da su to i najrazvijenije zemlje svijeta (SAD i Kina, npr.), koje su se i razvile prije svega zahvaljujući nafti i uglju koji su glavni emiteri stakleničkih plinova.
Zbog toga se u Pariskom sporazumu velika pažnja posvećuje niskokarbonskom razvoju. Promjena tehnologija, prije svega prelazak na alternativne energije (vjetroenergije, solarne energije, bioenergije...) je jedna od mogućnosti, ali isto tako i energetska efikasnost i štednja energije.
Bosna i Hercegovina nema puno obaveza tim povodom jer nije veliki zagađivač. Međutim, s obzirom na to da se zemljama u razvoju Pariskim sporazumom nudi materijalna i novčana pomoć, u našem je interesu rad i na tom problemu, jer je to prilika za uvođenje novih modernih tehnologija i zapošljavanje ljudi.
To je, zapravo, rad na drugom velikom problemu savremenog svijeta - održivom razvoju. Naime, život u budućnosti mora podrazumijevati potrošnju usklađenu sa mogućnostima planete Zemlje da obnovi resurse. Svaka potrošnja preko toga znači katastrofu. Upitajmo se, naprimjer, može li se svakom od sedam milijardi ljudi obezbijediti automobil? Namjerno neću odgovoriti na ovo pitanje...
Ublažavanje znači borbu sa već nastalim posljedicama klimatskih promjena, kao što je ove godine velika suša u mnogim zemljama svijeta. U poljoprivredi primjena savremenih agrotehničkih mjera, odabir sorti koje su otporne na sušu, osiguranje od posljedica suše, pomoć organa vlasti i drugo.
Umnogome, ovaj problem je moguće riješiti i snalaženjem pojedinaca i lokalnih zajednica.
Prilagođavanje znači provođenje dugoročnih mjera promjene u svim sferama života. Izgradnja modernih sistema navodnjavanja, proširenje i modernizacija protivpožarne zaštite, uključujući i nabavku kanadera, proširenje i modernizacija sistema monitoringa, prognoze vremena i klimatskih promjena. To podrazumijeva modernizaciju i proširenje hidrometeorološke službe. Potrebna je i izgradnja višenamjenskih vodenih akumulacija koje će se upotrijebiti u oblasti navodnjavanja, protivpožarne zaštite, vodosnabdijevanja, proizvodnje električne struje i turizma.
Zeleni kapital postoji
Jedna od ideja je razvijanje kompletnog sistema reciklaže otpada i reciklažne industrije, koja će koristiti te sirovine za proizvodnju predmeta široke potrošnje.
Tu treba dodati obuku stručnog kadra i stanovništva za provedbu navedenih mjera. Jednom riječju, to je težnja ka štednji, zaštiti okoliša i održivom razvoju. Naravno, sve to će zahtijevati jačanje kapaciteta države, društva u cjelini, velika ulaganja i planiranje i ozbiljne investicije u različite oblasti života i ekonomije.
Kako do sredstava?
Prije svega, uključivanje države i šire društvene zajednice u smislu donošenja zakona o prihvatanju Pariskog sporazuma, te odgovarajućih podzakonskih dokumenata za provođenje pojedinih segmenata tog sporazuma i njihovo usklađivanje sa pravnim sistemom Evropske unije. Zatim, izrada kvalitetnih stručno potkovanih projekata itd.
Da ne bih dalje dužio o tome, skrenuo bih pažnju na izvanredan tekst koji je Oslobođenje nedavno objavilo Čeka nas težak posao da bismo dobili zeleni kapital. Autor je Amar Čaušević, naš stručnjak, koji radi u Švedskoj i poznaje ovu problematiku te jako dobro opisuje ovaj proces i način na koji treba raditi. Tekst je još dostupan na web stranici Oslobođenja i ja ga preporučujem svima koji namjeravaju da učestvuju u tom procesu.
Posmatrajući predizborne programe političkih stranaka, može se uočiti da baš ne posvećuju preveliku pažnju ovim problemima. No, po onoj narodnoj nikad nije kasno, nadam se da će se do izbora ova situacija popraviti. Ovaj tekst bi mogao biti jedan od povoda za to, ali i sve veće interesovanje birača za ovu problematiku. Nadati se da će poslije izbora uslijediti veće angažovanje političara i novoizabranih organa vlasti na ostvarivanju ciljeva predviđenih Pariskim sporazumom.
Onda će Sarajlije i drugi stanovnici planinske regije srednje Bosne poput Mostaraca i drugih stanovnika u dolini Neretve, osim zadovoljstva da hodaju kratkih rukava u mjesecima kada su nosili tople jakne i džempere, imati još veće zadovoljstvo - vjeru u bolju budućnost.
(Autor je klimatolog, radni vijek proveo je u Hidrometeorološkom zavodu)
